GODINAMA SU NAM PRODAVALI „HRVATSKOG ELONA MUSKA“: Rimac sada traži radnike u proizvodnji za 1.062 € neto

Godinama su nam prodavali istu priču.

Mate Rimac kao hrvatsko tehnološko čudo.
Mate Rimac kao europski odgovor na Elona Muska.
Mate Rimac kao simbol nove industrijske Hrvatske.
Mate Rimac kao dokaz da Hrvatska konačno ima budućnost.

[[SLIKA_3]]

Mediji su ga pumpali. Influenceri su ga pumpali. Poslovni LinkedIn krugovi su ga pumpali. Svaka nova fotografija Campusa bila je predstavljena kao nacionalni uspjeh. Svaki novi intervju kao dokaz da Hrvatska ulazi u elitni klub budućnosti.

A onda se pojavio običan oglas za posao.

I tu sva bajka staje.

Na službenoj stranici Rimac Careers objavljeno je da Rimac Technology traži 100+ radnika u proizvodnji, na lokaciji Rimac Kampus. U oglasu jasno stoji što se traži: rad u proizvodnji, sastavljanje sklopova i podsklopova, kontrola kvalitete, rad u smjenama, fleksibilnost radnog vremena, a za operatere i to da se posao većinom obavlja u stojećem položaju.

A što se nudi?

1.500 eura bruto mjesečno.

Prevedeno na jezik stvarnog života:

oko 1.062 eura neto.

To je brojka koja treba stajati u sredini priče.
Ne PR.
Ne dronovi.
Ne futurističke zgrade.
Ne podcasti o viziji i inovaciji.

Nego:

oko 1.062 eura neto

[[SLIKA_4]]

za ljude koji trebaju fizički raditi u proizvodnji.

To je suština.

Jer hrvatski radnik ne živi od riječi „inovacija“.
Ne plaća režije riječju „vizija“.
Ne toči gorivo riječju „budućnost“.
Ne kupuje hranu uz pomoć PR članaka o hrvatskom Musku.

Živi od plaće.

A ovdje govorimo o poslu u proizvodnji za oko 1.062 eura neto osnovice.

Naravno, odmah će se javiti poznata PR obrana.

Reći će:

• imaju stimulacije
• imaju dodatke
• imaju prijevoz
• imaju subvenciju prehrane
• imaju dodatke za noćne, subote, nedjelje i blagdane

Sve to stoji.

Ali sve to nije osnovna plaća.

Osnovna plaća je ono što radnik dobije kao temelj.
A ovdje je temelj:

1.500 eura bruto
odnosno
oko 1.062 eura neto

Sve ostalo dolazi samo ako čovjek radi više, teže, u gorim terminima ili ispuni dodatne ciljeve.

Drugim riječima: da bi došao do ozbiljnijeg iznosa, radnik mora odraditi smjene, noći, vikende, blagdane ili loviti stimulacije. Dakle, ne govorimo o komotnoj visokoj plaći, nego o osnovici koja sama po sebi ne izgleda nimalo spektakularno, pogotovo kad se uzme u obzir kako je cijela Rimčeva priča godinama medijski pakirana.

Tu dolazimo do prave poante.

Da je riječ o nekoj anonimnoj firmi iz industrijske zone, nitko ne bi radio mitologiju oko oglasa za posao s osnovicom od oko 1.062 eura neto.

Ali ovdje ne govorimo o bilo kome.

Ovdje govorimo o čovjeku kojega su godinama predstavljali kao lice hrvatske budućnosti. O sustavu oko kojega su građeni članci, konferencije, hvalospjevi i gotovo kultna slika domaćeg genija koji spašava hrvatsko gospodarstvo.

I sada taj isti sustav traži više od stotinu ljudi za proizvodnju za:

oko 1.062 eura neto

Tu se PR ljušti sam od sebe.

Jer kada makneš reflektore, ostane pitanje:

Je li to stvarno plaća koja odgovara priči o tehnološkoj avangardi i industriji budućnosti?

Je li to stvarno plaća zbog koje će domaći radnici masovno pohrliti u proizvodnju?

Ili ćemo opet gledati isti scenarij?

Prvo ide medijska euforija.
Onda ide oglas.
Onda se pokaže brojka.
Onda se ljudi ne trgaju za posao.
A onda kreće poznata pjesma:

“Hrvati više ne žele raditi.”
“Nema radne snage.”
“Moramo uvoziti radnike.”

I tada će isti oni koji danas glume promotore hrvatskog gospodarskog čuda sutra objašnjavati da bez stranih radnika sustav ne može funkcionirati.

Ne treba biti prorok da se nasluti smjer.

Kad za posao u proizvodnji, smjenama i stojećem radu nudiš oko 1.062 eura neto, a istovremeno si godinama građen kao simbol nacionalnog gospodarskog preporoda, onda se postavlja vrlo jednostavno pitanje:

Tko tu koga pravi budalom?

Radnik vrlo dobro razumije razliku između PR priče i vlastitog novčanika.

On vidi da se od njega očekuju disciplina, produktivnost, fleksibilnost, smjene i fizički angažman. A zauzvrat mu se nudi iznos koji se pokušava uljepšati raznim dodacima, benefitima i korporativnim paketima.

No dodatak nije plaća.
Noćna nije plaća.
Nedjelja nije plaća.
Stimulacija nije plaća.

Plaća je ono od čega živiš.

A u ovom slučaju osnovna priča se svodi na:

oko 1.062 eura neto.

Zato je možda vrijeme da prestanu moralizirati svi oni medijski promotori i poslovni influenceri koji godinama dociraju javnosti kako bi Hrvati trebali biti sretni što imaju Rimca.

Neka se prijave.

Neka odrade smjenu.
Neka stoje cijeli dan.
Neka rade subotu.
Neka odrade noćnu.
Neka sastavljaju sklopove i podsklopove za oko 1.062 eura neto.

Pa neka onda snime podcast o budućnosti.

Jer iz perspektive običnog čovjeka, ova priča izgleda puno jednostavnije nego što bi PR industrija htjela priznati.

Godinama su prodavali sliku “spasitelja Hrvatske”.
A kada je došao trenutak da se plati radnik koji tu priču treba stvarno nositi na leđima, ispod sjajnog omota pojavila se brojka:

oko 1.062 eura neto.

I tu stane sva mitologija.