IBRAHIM TRAORÉ: MLADI KAPETAN KOJI JE IZBACIO FRANCUZE IZ BURKINE FASO I PROBUDIO AFRIKU

Europa ga promatra s nelagodom. Francuska s bijesom. Milijuni mladih Afrikanaca s nadom.

Njegovo ime je Ibrahim Traoré.

Nije naslijedio političku dinastiju. Nije odrastao u pariškim salonima. Nije desetljećima sjedio u državnom aparatu čekajući red da preuzme fotelju.

Rođen je 14. ožujka 1988. u Kéri u Burkina Fasu. Studirao je prirodne znanosti i geologiju, a zatim ušao u vojsku. Završio je vojnu akademiju kao jedan od najboljih u svojoj generaciji. Prošao je teren, postao topnički časnik i 2020. dobio čin kapetana.

A onda je došla 2022. godina.

Burkina Faso raspadala se pod udarima džihadističkih skupina. Vlast je gubila teritorij. Stanovništvo je bježalo. Vojska je ginula.

Traoré i skupina časnika 30. rujna 2022. ruše tadašnju vojnu vlast.

Imao je samo 34 godine.

Mladi kapetan iz topništva odjednom je postao čovjek na čelu države.

FRANCUSKOJ JE POKAZAO VRATA

Burkina Faso desetljećima je živjela u francuskoj sferi utjecaja.

Zastava se promijenila. Kolonijalna administracija nestala je. Ali Pariz je zadržao snažan vojni, politički i gospodarski utjecaj u velikom dijelu zapadne Afrike.

Traoré je odlučio presjeći taj odnos.

Burkina Faso zatražila je odlazak francuskih vojnika, a francuske vojne operacije u zemlji završile su 2023. godine.

Odnosi s Parizom nastavili su se raspadati.

Za Francusku bio je to težak udarac.

Desetljećima je Pariz u svojim bivšim afričkim kolonijama imao otvorena vrata, političke veze i vojnu infrastrukturu.

Traoré je vrata zatvorio.

Bez isprike.

Bez traženja dopuštenja.

I upravo je tu počela njegova legenda.

[[SLIKA_2]]

„NAŠE ZLATO MORA SLUŽITI NAMA“

Burkina Faso sjedi na ogromnom rudnom bogatstvu, posebno zlatu.

Traoré je postavio jednostavno pitanje:

Kako zemlja puna zlata može ostati siromašna?

Njegova vlast krenula je u povećavanje državne kontrole nad rudarskim sektorom.

Državne rudarske strukture dobile su veću ulogu, a više rudarskih projekata i kompanijskih interesa prešlo je pod snažniju državnu kontrolu.

Traoré ne skriva političku logiku tog poteza.

Prirodni resurs zemlje moraju prije svega služiti ljudima koji u toj zemlji žive.

To zvuči potpuno normalno.

U današnjem svijetu upravo je zato revolucionarno.

Jer cijeli stari model velikog dijela Afrike počivao je na nečem drugom: sirovina odlazi van, profit se koncentrira izvan zemlje, a lokalnom stanovništvu ostaju siromaštvo i dugovi.

Traoré je udario upravo u taj model.

Tko ne kontrolira svoje resurse, ne kontrolira svoju budućnost.

BROJKE KOJE PARIZ NE MOŽE IZBRISATI

O Traoréu se može govoriti što god netko želi.

Brojke su puno tvrdoglavije.

Gospodarstvo Burkine Faso posljednjih godina bilježi rast, uz snažnu ulogu rudarskog sektora i zlata.

To nije gospodarsko čudo.

Burkina Faso i dalje je siromašna zemlja usred brutalnog rata.

Ali je teško tvrditi da se ništa ne događa.

Država pokušava preuzeti veći dio prihoda od vlastitog zlata.

Pokušava razvijati lokalnu proizvodnju.

Pokušava smanjiti ovisnost o starim centrima moći.

Traoré je očito shvatio osnovno pravilo državne moći:

Ako drugi kontroliraju tvoje resurse, drugi će prije ili kasnije kontrolirati i tvoje odluke.

MALI, NIGER I BURKINA FASO: RAĐA SE NOVI SAHEL

Traoré nije ostao sam.

Burkina Faso povezala se s Malijem i Nigerom.

Tri zemlje pod vojnim vlastima stvorile su Savez država Sahela – AES i napustile stari regionalni poredak.

Time je nastala nova politička os kroz srce Sahela.

Mali. Burkina Faso. Niger.

Tri države koje odbacuju stari odnos s Francuskom.

Tri države koje traže vojnu i političku suradnju izvan zapadne sfere.

Tri države koje govore o suverenitetu, resursima i vlastitoj sigurnosnoj arhitekturi.

Traoré se u toj trojci nametnuo kao najprepoznatljivije lice.

Crvena beretka.

Vojna uniforma.

Mladi kapetan.

Kratke, tvrde poruke.

Dok europski političari čitaju govore napisane u kabinetima, Traoré govori publici koja desetljećima smatra da je opljačkana, ponižena i zaboravljena.

I ta publika ga sluša.

[[SLIKA_3]]

OKRENUO SE RUSIJI

Nakon prekida vojne suradnje s Francuskom, Burkina Faso znatno je približila odnose s Rusijom.

Za Traoréa tu nema romantike.

Treba mu oružje.

Treba mu vojna obuka.

Treba mu partner koji neće uvjetovati suradnju prihvaćanjem francuskog ili europskog političkog modela.

Rusija, s druge strane, želi utjecaj u Sahelu.

Interesi su se poklopili.

Traoré je Rusiju javno opisivao kao strateškog saveznika, a političke i sigurnosne veze nastavile su se širiti.

Zapad je izgubio prostor.

Moskva je ušla.

U geopolitici prazna stolica dugo ne ostaje prazna.

[[SLIKA_1]]

ZAŠTO GA AFRIČKA MLADOST OBOŽAVA?

Pogledajte prosječnu dob stanovništva Afrike.

A onda pogledajte desetljeća afričkih predsjednika koji su ostajali na vlasti 20, 30 ili 40 godina.

Traoré izgleda kao čovjek iz drugog svijeta.

Imao je 34 godine kada je preuzeo vlast.

Ne govori jezikom međunarodnih konferencija.

Govori o poniženju.

O zlatu.

O suverenitetu.

O Africi koja mora sama proizvoditi.

O tome da afrički čovjek više ne smije čekati odobrenje bivšeg kolonijalnog gospodara.

Zato njegove fotografije kruže Nigerijom.

Zato o njemu govore u Gani.

Zato ga dijele mladi Afrikanci u Londonu, Parizu i New Yorku.

Oni u njemu ne vide samo predsjednika jedne afričke države.

Vide mogućnost.

Mogućnost da Afrika ponovno govori vlastitim glasom.

DUH THOMASA SANKARE

Nemoguće je govoriti o Traoréu bez imena Thomas Sankara.

Sankara je također bio mladi vojni časnik.

Također je preuzeo vlast u Burkina Fasu.

Govorio je o afričkom dostojanstvu, vlastitoj proizvodnji i otporu stranoj ovisnosti.

Ubijen je 1987. godine.

Desetljećima nakon smrti postao je jedna od najvećih političkih ikona Afrike.

Traoré vrlo dobro razumije snagu tog nasljeđa.

I ne bježi od njega.

Sankara se ponovno vraća u središte nacionalnog identiteta Burkine Faso, dok se otvoreno gradi nova panafrikanistička priča.

Zato Traoréa nazivaju novim Sankarom.

Možda je prerano za takvu povijesnu presudu.

Ali legende nikada ne čekaju povjesničare.

ZAPAD GA ZOVE VOĐOM HUNTE. AFRIKA U NJEMU VIDI KAPETANA.

Tu je cijeli sukob.

Jedna slika Ibrahima Traoréa postoji u Parizu, Bruxellesu i zapadnim medijima.

Druga postoji na afričkim ulicama i društvenim mrežama.

Za prve je vojni vođa koji je došao pučem, približio zemlju Rusiji i razbio stari diplomatski poredak.

Za njegove pristaše on je kapetan koji je konačno rekao ono što su milijuni Afrikanaca željeli čuti:

Afrika nije rudnik iz kojeg će drugi uzimati zlato.

Traoré još nije završio svoju priču.

Rat protiv džihadista nije gotov.

Burkina Faso još plaća krvavu cijenu desetljeća kaosa u Sahelu.

Država tek mora dokazati može li novi politički i gospodarski model preživjeti dugoročno.

Ali jedno je već napravio.

Razbio je strah.

Pokazao je da francuska vojska može biti poslana kući.

Da se rudnici mogu vratiti pod snažniju državnu kontrolu.

Da tri države Sahela mogu odbiti stari regionalni poredak i stvoriti vlastiti savez.

I zato Ibrahim Traoré danas znači puno više od funkcije koju obnaša.

Mladi kapetan iz Burkine Faso postao je lice Afrike koja je prestala tiho moliti.

Crvena beretka više nije samo dio uniforme. Postala je simbol pobune jednog kontinenta koji se ponovno sjetio da ima zlato, zemlju, ljude i pravo odlučivati o vlastitoj sudbini. 🔥🇧🇫