Beograd plače za Mladićem. Vučićev sin, Dodik, Porfirije — genocid kao kult

Beograd nije došao na sprovod. Beograd je došao na hodočašće. Nekoliko tisuća ljudi jutros se okupilo ispred crkve Svetog Luke na Vidikovcu. Redovi za ulazak. Lijes pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Opijelo u podne, pokop na Topčiderskom groblju. To nije privatna žalost. To je javni kult. Narodni Reporteri to zovemo imenom: genocid kao ceremonija.

Na popisu prisutnih stoje imena koja nisu „slučajni prolaznici“. Milorad Dodik. Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije. Željka Cvijanović, srpska članica Predsjedništva BiH. Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković. Srpski ministri Nenad Vujić i Nenad Popović. Ruski veleposlanik Aleksandar Bocan-Harčenko. Aleksandar Vulin. I — Danilo Vučić, sin srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. Otac je ostao kod „službenih obaveza“ s Uzbekistantom. Sin je došao. Poruka je stigla bez pečata Predsjedništva: kontinuitet se čuva u obitelji.

„Pravac Potočari“ — derbi kao zapovijed

Noć ranije Beograd je već napisao predgovor. Na derbiju Crvene zvezde i Partizana na tribinama je visjela velika Mladićeva fotografija. Čula se njegova zapovijed: „Pravac Potočari“. To nije navijačka pjesma. To je aluzija na zapovijed prije genocida u Srebrenici 1995., za koji je Mladić osuđen u Haagu. Kad dvije navijačke baze — inače smrtni neprijatelji — zajedno slave zločinca, to nije sport. To je ideološki konsenzus.

Udruženje Majke Srebrenice odgovorilo je bez uljepšavanja: „Pravac Potočari nije navijanje. To je poruka mržnje, prizivanje genocida i veličanje osuđenog ratnog zločinca.“ Poručile su da četnička ideologija više neće kročiti u Potočare — jer Potočari danas imaju čuvare. Majke. Grobove. Istinu. Beograd danas pokušava istinu preglasati zvonom i kamerama.

RTRS, OESS i državna televizija genocida

Od jutra Radio-televizija Republike Srpske prenosi komemoraciju iz Beograda. Misija OESS-a u BiH izrazila je zabrinutost: sadržaj kojim se veliča osuđeni ratni zločinac prenesen je široj javnosti bez uredničkog konteksta i bez pozivanja na sudski utvrđene činjenice. OESS poziva Regulatornu agenciju za komunikacije BiH da procijeni kršenje programskih pravila. To je diplomatski jezik. Na terenu je jasnije: entitetska televizija radi kao crkveni zvonik kulta.

Skupština Novog Sada na početku sjednice odala je počast Mladiću. Oporba je napustila dvoranu. Vlada Srbije najavljuje izvanrednu sjednicu i moguće raspuštanje Skupštine — u istom danu kad se pokapa zločinac. Politika i kult smrti dijele isti kalendar. To nije koincidencija. To je dramaturgija.

Četnički kult i hrvatsko upozorenje

Hrvatska pamti Vukovar, Ovčaru, Škabrnju, logore, progon. Hrvatska pamti tko je zapovijedao. Kad Beograd šalje tisuće na Vidikovac, a Banja Luka jučer diže komemoraciju, a derbi viče „Pravac Potočari“, poruka nije upućena samo Bošnjacima. Poruka je upućena cijeloj regiji: genocid se može prerušiti u nacionalni mit. Tko šuti, sudjeluje.

Vučić kaže da ne dolazi zbog protokola. Sin dolazi. Ministri dolaze. Patrijarh dolazi. Dodik dolazi. Ruski veleposlanik dolazi. To je dovoljno da se vidi hijerarhija: formalna distanca na vrhu, stvarna legitimacija ispod. Europa će napisati još jedno „zabrinuti smo“. Hrvatska ne smije čekati briselski PDF. Hrvatska mora reći: vojne i crkvene počasti zločincu nisu unutarnja stvar Srbije kad je žrtva hrvatska i kad se genocid uči kao ep.

Što Zagreb i Bruxelles vole relativizirati

Isti saloni koji u Zagrebu pale Hod za život i dižu dugu zastavu, u regiji vole govoriti o „dijalogu“ i „pomirenju“ dok Beograd diže kult. Možemo! i SDP u takvim trenucima traže „smiren ton“. Narodni Reporteri ne dajemo smiren ton zločinu. Pomirenje bez istine je kapitulacija. Dijalog bez sjećanja je zaborav. Suverenistička Hrvatska ima pravo — i dužnost — reći da je ovo četnički program s crkvenim pečatom, ne „običan sprovod“.

Thompsonova publika zna što znači pamćenje. Domovinski rat nije folklor. On je popis. Popis danas u Beogradu pokušavaju preokrenuti: zločinac postaje „general“, zapovijed postaje navijački refren, Haška presuda postaje „tuđa pravda“. Tko to proguta, sutra će progutati i novu mapu.

Zaključak bez lažne neutralnosti

Tisuće na Vidikovcu. Topčider. Dodik. Porfirije. Vučićev sin. Ministri. Derbi s „Pravac Potočari“. RTRS uživo. Majke Srebrenice koje još jednom moraju braniti grobove riječima. To nije vijest dana. To je dijagnoza. Beograd plače za Mladićem jer ga treba kao stub. Hrvatska ne smije plakati iz uljudnosti. Hrvatska mora gledati. Imenovati. Pamćiti. Jer kult genocida ne umire sa zločincem — on se hrani sprovodom.

Izvori: Index.hr — pokop Mladića / derbi Zvezda–Partizan i reakcija Majki Srebrenice, 7. 9. 2026.