DNK ne potvrđuje „crni Egipat": mumije genetski bliže Bliskom istoku nego subsaharskoj Africi

Društvenim mrežama godinama kruži mem s licem faraona i rečenicom: „151 mumija DNK-om je testirana i nijedna nije bila crna." Kritičari ga vole otpisati kao rasističku glupost. No kad se sklone i preuveličavanja mema i politička želja druge strane, ostaje neugodna činjenica za zagovornike „crnog Egipta": prava znanost jednostavno ne podupire priču da su stari Egipćani bili subsaharski, crni narod.

Studija iza brojke

Broj 151 potječe iz istraživanja objavljenog 2017. u Nature Communicationsu, koje su vodili znanstvenici s Max Planck instituta te sveučilišta u Tübingenu i Cambridgeu (Schuenemann i suradnici). Analizirani su ostaci sa nalazišta Abusir el-Meleq u srednjem Egiptu, iz razdoblja od otprilike 1400. prije Krista do rimskog doba. Potpuni mitohondrijski DNK dobiven je iz 90 uzoraka, a podaci na razini cijelog genoma iz troje ljudi.

Mem, dakle, pretjeruje kad sugerira da je svih 151 dalo čist genetski rezultat. Ali ono što je dobiveno ide upravo u smjeru koji zagovornici „crnog Egipta" ne vole čuti.

Bliski istok, a ne subsaharska Afrika

Rezultat je bio jasan: ti stari Egipćani genetski su bili najbliži populacijama drevnog Bliskog istoka, Levanta te neolitičkim populacijama Anatolije, dakle današnje Turske, i Europe. Dijelili su više predaka s Bliskim istokom nego što ih dijele današnji Egipćani. Subsaharske afričke primjese, one koje se u modernom govoru vežu uz „crno" podrijetlo, u tom drevnom uzorku bile su znatno manje izražene nego danas.

I upravo je taj vremenski redoslijed ključan. Prema studiji, današnji Egipćani nose oko 8 posto više subsaharskog podrijetla nego drevne mumije s tog nalazišta. Drugim riječima, veći priljev subsaharskih gena u Egipat dogodio se tek u posljednjih otprilike 2000 godina, kroz kretanje uz Nil, trgovinu i transsaharsku trgovinu robljem. Ako je itko „pocrnio" Egipat, to je bila kasnija povijest, a ne graditelji piramida.

Zašto ovo ruši popularni mit

Desetljećima se, osobito u dijelu američke kulture, gura teza da je stari Egipat bio crna, subsaharska civilizacija koju je „bijela znanost" prisvojila. Genetika tu tezu ne potvrđuje. Egipatska elita i stanovništvo tog razdoblja genetski su pripadali svijetu istočnog Mediterana i Bliskog istoka, na razmeđu Afrike i Azije, a ne subsaharskoj Africi. To ne znači da su bili „bijelci" u današnjem smislu, jer moderne rasne ladice na ljude od prije tri tisuće godina ionako loše pristaju, ali znači da je slika „crnog faraona" kao povijesnog pravila, a ne iznimke, mit.

Nespretan mem, ali točan smjer

Pošteno je reći i ograničenja: riječ je o jednom nalazištu, uskom vremenskom rasponu i tek troje ljudi s potpunim genomom, pa to nije konačna presuda o svih tri tisuće godina egipatske povijesti. No smjer je nedvosmislen. Mem je, kao i svaki mem, brojčano aljkav, ali u onome što poručuje, da DNK ne pokazuje crni, subsaharski Egipat, bliži je dokazima nego glasna suprotna priča. Znanost je, ironično, i ovdje neugodna svima koji od povijesti traže potvrdu svoje moderne politike.

Tekst se temelji na studiji Schuenemann i sur. (Nature Communications, 2017.) te priopćenjima Max Planck instituta i Sveučilišta u Cambridgeu. Genetske srodnosti nisu isto što i moderne rasne kategorije; ovo je prikaz onoga što su znanstvenici izmjerili.