SNIJEG, ZASJEDA I PRVI PUCANJ: PRIČA O JOSIPU JOVIĆU KOJA I DANAS PARA SRCE

Na snijegom prekrivenim Plitvicama, u rano jutro 31. ožujka 1991., tišina je trajala samo do prvih pucnjeva. Kolona hrvatskih specijalaca probijala se kroz duboki snijeg. Cesta je bila blokirana, a iz šume je stigla zasjeda.

Toga jutra Hrvatska je izgubila 22-godišnjeg redarstvenika.
Ime koje će postati simbol početka Domovinskog rata.

Josip Jović.

Rođen 21. studenoga 1969. u Aržanu kraj Imotskog, odrastao je u skromnoj obitelji s roditeljima Filipom i Marijom te četvero braće i sestara. Nakon odsluženja vojnog roka, 1990. pristupio je Jedinici za posebne namjene MUP-a u Zagrebu, među prvima koji su stali u obranu tek nastajuće države.

Nije imao čin.
Nije imao političku pozadinu.
Nije imao zaštitu.

Imao je samo uniformu i odluku da stane kada je bilo najteže.

Krajem ožujka 1991. srpske pobunjeničke snage zauzele su Nacionalni park Plitvice i blokirale državnu cestu D1, jednu od ključnih prometnica koja spaja sjever i jug Hrvatske. Hrvatska policija dobila je zadatak uspostaviti red i vratiti kontrolu nad područjem.

Kolona policije naišla je na zasjedu.
Pucnjava je izbila u dubokom snijegu.
Metci su dolazili iz šume.

U tom kaosu rafal je pogodio Josipa Jovića. Imao je pancirni prsluk, ali metak je prošao kroz nezaštićeni dio tijela. Suborci su ga odmah izvukli, sanitetska ekipa pokušala je sve. Helikopter je bio pozvan. Vrijeme je istjecalo.

Nije izdržao put do bolnice.

Bio je jedini poginuli hrvatski policajac toga dana, ali njegova smrt označila je prekretnicu. Sukob na Plitvicama, poznat kao “Krvavi Uskrs”, smatra se jednim od prvih oružanih sukoba koji su otvorili Domovinski rat.

Tog jutra Hrvatska je dobila svoju prvu žrtvu.
I više ništa nije bilo isto.

Nije dočekao državu za koju je poginuo.
Nije vidio zastavu pod kojom danas živimo.
Nije upoznao budućnost koju je svojim životom platio.

Dok danas prolazimo cestom D1 kroz Plitvice, dok turisti fotografiraju jezera i slapove, teško je zamisliti da je baš tamo, u snijegu, počela borba za državu.

Tamo je ostao jedan mladi život.
Jedan korak naprijed.
Jedna odluka bez povratka.

Josip Jović ostao je zapamćen kao prvi poginuli hrvatski redarstvenik i prva žrtva Domovinskog rata. Pokopan je uz vojne počasti u rodnom Aržanu, a njegovo ime danas nose ulice, škole i policijska akademija.

On nije samo povijesna činjenica.
On je početak.
On je simbol.
On je cijena slobode.

Slobode koju danas živimo.
Slobode koju često uzimamo zdravo za gotovo.
Slobode koja je počela jednim imenom.

Josip Jović. 🇭🇷🕯️