Hrvatska obitelj Ivičević iz Drvenika na plakatu „Djece Kozare“: velikosrpska propaganda posudila je djecu iz El Shatta

Na plakatu „Djece Kozare“ ne stoje djeca s Kozare. Stoji hrvatska obitelj Ivičević iz Drvenika, snimljena 1944. u izbjegličkom kampu El Shatt u Egiptu. Velikosrpska propaganda posudila je hrvatsku djecu za tuđu priču, a u filmu sudjeluju Rene Bitorajac, Leon Lučev, Milivoj Beader, Bojan Navojec i Hana Hegedušić. Zbog čega na plakatu stoji hrvatska obitelj?

Obitelj ima prezime

Ivičevići nisu bezimeni statisti. Večernji list piše da fotografija prikazuje dalmatinske civile u El Shattu 1944., kamo su nakon kapitulacije Italije pobjegli pred njemačkom ofenzivom. To su hrvatske izbjeglice iz Makarskog primorja. Snimka je s naslovnice monografije Velimira Urlića „Makarski primorci u zbjegu, od 1943. do 1946.“, koju je 2003. objavio Gradski muzej Makarska.

Na plakatu je dobila nešto što na originalu nije imala. Večernji navodi da je Zafranovićeva ekipa grafički dodala bodljikavu žicu i tako prizor izdala za stradanje kozaračke djece. Žica ne dolazi sama. Netko ju je morao nacrtati.

Produkcija je, prema Večernjem, objasnila da je riječ o nespretnoj grešci i da je pravi plakat tek u izradi. Krivi potpis ispod slike je nespretnost. Tuđa obitelj iza dodane bodljikave žice nije.

Vukelić: moralni štit i oružje

Povjesničarka Vlatka Vukelić s Fakulteta hrvatskih studija, piše narod.hr, osvrnula se 12. rujna na instrumentalizaciju dječjih žrtava. Njezina je teza jasna: „Pozivanje na dječje žrtve često postaje moralni štit“. Tko postavi pitanje, dobije etiketu. Kad se dječje žrtve prikazuju isključivo kao dokaz genocidnosti drugog naroda, upozorava ona, „sjećanje postaje oružje u permanentnom ratu narativa“.

Plakat s obitelji Ivičević taj je mehanizam pokazao na djelu. Hrvatsko sjećanje, hrvatska djeca i hrvatska patnja uzeti su da bi poslužili tuđoj poruci. O tome smo već pisali (tekst o Ivičevićima i Vukelić), ali pitanje je ostalo.

A kako je prošla Vukelić? Srbijanske Novosti 17. rujna prišile su joj etiketu „Negator Jasenovca“ i zamjerile da piše pred premijeru filma koji nije vidjela. Dobila je dakle upravo ono što opisuje. Pritom plakat ne treba gledati u Sava centru. Vidi se bez ulaznice.

Pitanja koja produkcija nije zatvorila

• Tko je izabrao fotografiju obitelji Ivičević za središnji vizual?
• Tko je dodao bodljikavu žicu?
• Je li itko pitao obitelj Ivičević ili Gradski muzej Makarska?
• Zašto film o djeci s Kozare, koji plaćaju Srbija i Republika Srpska, kampanju otvara snimkom hrvatskih izbjeglica?

Odgovora nema. Ima samo „nespretna greška“.

Hrvatska lica na hrvatskoj djeci

Film ima hrvatska imena. Bitorajac glumi Vjekoslava Maksa Luburića, Beader Ljubu Miloša, a uz njih su Lučev, Navojec i Hegedušić. O njima smo pitali za koga igraju. Sad se vidi i drugi dio računice. Hrvatski glumci nose film, a hrvatska djeca iz El Shatta nose plakat.

Premijera je sutra, 2. listopada, u beogradskom Sava centru, na otvorenju 53. FEST-a. Ministrica kulture i HAVC o plakatu šute (pročitajte pitanja koja smo im postavili). Stav Narodnih Reportera ostaje isti: ovo je velikosrpska propaganda. Hrvatska obitelj iz El Shatta nije rekvizit.