Baćin 7.9.1991: 56 tijela, druga masovna grobnica iza Ovčare. Dok Beograd danas pokapa Mladića

Sedmi rujan 1991. U Sisku je evidentirano 4.500 izbjeglica s napadnute i okupirane Banovine. Petrinja, Glina, Topusko, Kostajnica, Sunja — crta krvi. Narodni Reporteri danas ne pišemo blagu komemoraciju. Pišemo činjenice agresije koju Beograd još nije platio — dok u istom Beogradu danas pale baklje za Ratka Mladića.

Baćin: druga masovna grobnica iza Ovčare

U Baćinu na Banovini, sve do 1997., ležalo je 56 izmasakriranih tijela. Točnije — gomila izmrvljenih kostiju. Bager ih je nemilosrdno prevrtao; većina bez udova, bez glava. Identificirano je 36 osoba: 31 iz Dubice, pet iz Cerovljana. Preostalih 20 počiva u zajedničkoj grobnici u Dubici. Vještaci i svjedoci s bosanske strane Une potvrdili su: žrtve su umirale danima. Vapaji su se čuli preko rijeke. Srpske snage ostavile su tijela na mjestu zločina; neka su bacili u Unu. To nije građanski sukob. To je agresija Beograda, JNA, četnika i pobunjenih Srba — etničko čišćenje na crti Virovitica–Karlovac–Karlobag. Cilj je bio pripojiti dio Hrvatske Srbiji, prvo kroz krnju Jugoslaviju, zatim kroz Veliku Srbiju. Tko danas ublažava taj okvir, sudjeluje u zločinu zaborava.

Komarevo: 52 branitelja, ni milimetra unatrag

Prva linija obrane Siska bilo je selo Komarevo. Od srpnja do prosinca 1991. držali su crtu. Poginulo je 52 hrvatska branitelja; više od stotinu ranjenih. 3. listopada teške žrtve — među njima zapovjednik Mato Barić; Kata Marković živa izgorjela u kući. Njezin suprug dva dana sjedio na zgarištu. Bilo je artiljerije, zrakoplova, pješaštva — nisu uspjeli. Komarevo nije odstupilo. Sisak nije pao. To se danas malo spominje jer ne staje u narative koji vole relativizirati tko je napadao, a tko branio. Bez Komareva nema Siska; bez Siska nema Banovine kakvu poznajemo.

Popis krvi na Banovini

Struga, Kozibrod, Zamlaća — već u srpnju. Hrvatski Čuntić, Dragotinci, Prnjavor. Kostajnica, Topusko, Hrvatska Dubica, Glina, Jošani, Gornje i Donje Jame, Viduševac, Kostrići, Pecki, Hrastovica, Cerovljani, Baćin. Kontinuirano i organizirano četničko divljanje mjesecima nakon okupacije. Nakon pada Hrvatske Kostajnice — prvi masovni transporti u srbijanske logore, Manjača pokraj Banja Luke. Arhivski snimci Siniše Martića u Glini pokazuju huškanje koje nije folklor nego operativni plan. Sve je to riješeno tek Oluje. Ne dijalogom. Ne povjerenjem. Oružjem i voljom hrvatskog naroda. Ljeto i rana jesen 1991. na Banovini bile su područje najžešćih borbi ZNG-a i MUP-a u Hrvatskoj — to treba ponavljati dok god netko uvozi zajedničku krivnju.

Dok Beograd pokapa Mladića

Isti dan kad Hrvatska pamti Baćin, Beograd odaje državne počasti čovjeku osuđenom za genocid. Baklje, zastave, tisuće. Europa piše upozorenja. Hrvatska diplomacija osuđuje. A mi na Banovini imamo 56 zdrobljenih tijela i vapaje preko Une. Tko danas u Zagrebu relativizira srpsku agresiju, tko Možemo! i SDP-ovim rječnikom briše razliku između napadača i branitelja — radi posao Beograda bez da prijeđe granicu. Narodni Reporteri to ne potpisujemo. Pokop Mladića nije privatna žalost; to je signal. Baćin je odgovor na taj signal: imena, brojevi, bager, Una.

Dok se u Beogradu grade mitovi, u Baćinu su ostale kosti. To nije simetrija. To je agresija i obrana. Hrvatska djeca u školskim klupama 2026. moraju znati: Banovina nije bila 'sukob', nego projekt Velike Srbije. Tko danas u medijima briše tu razliku, radi isti posao kao bager — samo nad pamćenjem. Narodni Reporteri stoje uz imena žrtava, uz Komarevo, uz Unu koja je čula vapaje. Sjećanje nije mržnja. Sjećanje je uvjet da se zločin ne ponovi pod drugim imenom.

Zaključak

7. rujna 1991. nije datum za tihu misu. To je datum za jasan govor: Baćin je druga masovna grobnica iza Ovčare. Komarevo je držalo Sisak. Agresija je došla iz Beograda. Dok oni danas slave krvnika, mi brojimo kosti. Neka se netko nakon trideset i pet godina ispriča. Neka netko plati štetu koja se može platiti. Do tada — sjećanje nije nostalgija. Sjećanje je obrana suvereniteta. I neka to čuju i oni koji misle da se povijest piše pressicom iz Bruxellesa dok bager u Baćinu još odjekuje u kostima.

Izvor: narod.hr, 7. 9. 2026. / Redakcija NR