UDARNO
HRVATSKA

Eurodizel na 1,94 €: Hormuz gori — hrvatska crpka plaća račun rata

RTL: Eurosuper 1,72, Eurodizel +15 centi na 1,94, plavi dizel 1,35. Dok Amerika i Iran pale tankere, Možemo! prodaje zelenu moralnu lekciju. Narod plaća litru.

Redakcija· 6. ruj 2026. u 03:15· 👁 86
Eurodizel na 1,94 €: Hormuz gori — hrvatska crpka plaća račun rata
AI ilustracija · Narodni Reporteri

Brojke ne lažu: prema neslužbenim najavama koje prenosi RTL Danas, od idućeg tjedna na hrvatskim crpkama Eurodizel ide na 1,94 eura (+15 centi), Eurosuper na 1,72 (+5), a plavi dizel na 1,35 (+14). To nije „tržišna fluktuacija“ u vakuumu. To je račun za rat koji se vodi u Hormuzu — tankeri u plamenu, IRGC i CENTCOM u uzvratnim udarima — dok hrvatski saloni i dalje glume da je energetika moralni seminar Možemo!.

Vlada u ponedjeljak na telefonskoj sjednici potvrđuje uredbe za idućih sedam dana. Bez dodatne intervencije, burzovni signal je jasan: poskupljenje udara najjače na dizel — dakle na prijevoz, poljoprivredu, ribare i kućni budžet. U trenutku kad FAO javlja da su svjetske cijene hrane najviše u gotovo četiri godine, skok na crpki nije „sitnica“. To je lanac.

Hormuz nije daleko od Jadrana

Dok IRGC i Washington razmjenjuju udare na tankere i brodove, Europa plaća premiju na rizik. Sedamnaest milijuna barela dnevno kroz tjesnac nije apstrakcija; to je krvotok. Kad Amerika onesposobi iranske tankere, a Teheran odgovara vatrom, osiguranje i marže skaču prije nego što političari stignu „izraziti zabrinutost“. Hrvatska vozača to stiže kao litra. To je suverenistička lekcija: tko ne razumije tjesnace, ne razumije ni cijenu kruha.

U Zagrebu će dio medija opet svesti priču na unutarnju svađu. Zaboravit će kontekst: rat Iran–SAD/Izrael, poremećaji u opskrbi, i europska ovisnost o uvozu. Možemo! će i dalje govoriti o „zelenoj tranziciji“ kao da se litra puni sloganom. Narod vidi pumpu. Vidi i da se isti krug koji Liku tretira kao plakat rijetko pojavi kad treba objasniti zašto OPG-ovac plaća plavi dizel kao kaznu.

Energetski rat nema poštede za periferiju. Hrvatska nije „izvan“. Hrvatska je uvozno izložena. Zato svaka noć u Hormuzu sutradan sjeda na Jadran — kroz cijenu, ne kroz karte.

Tko šuti o ratu, glumi o okolišu

Isti politički krug koji Liku pretvara u izborni plakat rijetko povezuje otpad, energiju i geopolitičku cijenu. Lakše je vikati na vlast nego objasniti biraču zašto dizel skače dok tankeri gore. Suverenistička politika traži obrnuto: jasne prioritete — stabilna opskrba, zaštita standarda, bez lažne dileme „ili ekologija ili narod“. Prava ekologija ne hrani se bijedom na crpki.

Intervencija države u cijene nije dogma. To je alat. Pitanje je tempo i mjera. U tjednu kad FAO diže alarm zbog žitarica, ulja i šećera, pustiti dizel da divlja bez jasnog okvira znači udariti i OPG-ove koji već trpe stigmu ličkog krumpira i trošak plavog dizela. Tko to ne vidi, ne radi za selo — radi za narrativ.

SDP i Možemo! rado moraliziraju o „solidarnosti s planetom“. Rjeđe o solidarnosti s vozačem koji vozi u smjenu i s ribarom kojem plavi dizel nije lifestyle. Kad litra skače 15 centi, solidarnost se mjeri uredbom i opskrbom, ne festivalom na Europskom trgu.

Što pratiti u ponedjeljak

Prvo: službene brojke uredbe. Drugo: ostaje li mjera trošarina i premija. Treće: signal s burze nakon novih udara u Hormuzu. Četvrto: hoće li Možemo! i SDP opet svesti raspravu na partijski spin umjesto na standard. Narodni Reporteri mjere litru, ne hashtag.

1,94 eura za eurodizel nije samo cijena. To je poruka: rat na Bliskom istoku već sjedi u hrvatskom spremniku. Tko to ne kaže naglas, štiti narativ, ne narod. A narod — za razliku od salona — puni spremnik svaki tjedan i zna zbrajati.

Poljoprivreda i plavi dizel — tiha žrtva

Plavi dizel na 1,35 eura nije „footnote“. To je trošak traktora, ribarskog broda i sezonskog prijevoza. U tjednu kad se lički krumpir brani od panike, a FAO diže alarm zbog hrane, udariti poljoprivredu gorivom znači udariti i domaću proizvodnju. Možemo! voli pričati o „lokalnoj hrani“ na festivalima; rjeđe o cijeni kojom lokalni proizvođač dolazi na tržnicu.

Suverenizam ovdje nije parola. To je zaštita lanca: energija → prijevoz → polica. Ako taj lanac pukne, uvoz postaje jedina opcija — a uvoz u doba Hormuza nije jeftin. Zato uredba u ponedjeljak nije birokratski ritual. To je test razumiju li institucije da je crpka dio nacionalne sigurnosti.

Narod to već zbraja. Smjena, spremnik, račun. Tko mu umjesto brojki nudi ideološku lekciju, izgubio je povjerenje prije nego što je litra pala na pumpnoj jedinici.

Izvor: www.dnevno.hr

Komentari

Učitavam komentare…
HNIS · DOSJE