Jozinović u Vinkovcima: SPENS nije „dvorana“. Za Vukovarce je bio put u logor

Jakov Jozinović treba 11. rujna zapjevati na otvorenju 61. Vinkovačkih jeseni. Dio Vinkovčana i braniteljske javnosti protivi se — ne zbog note, nego zbog mjesta: ranije ove godine održao je koncert u novosadskoj dvorani SPENS. Nakon pada Vukovara 1991. upravo je ondje dio branitelja i civile držan prije odvođenja u logore u Srbiji. To nije „kontroverza ukusa“. To je sjećanje koje boli. I koje zaslužuje jasan odgovor, ne samo aplauz.

SPENS — adresa boli, ne turistička točka

Za mnoge u Hrvatskoj SPENS nije sportske dvorane i koncertne ponude. To je točka na karti okupacije: mjesto zatočenja nakon Vukovara, predvorje logora. Kad mladi glazbenik ondje napuni dvoranu, publika u Novom Sadu čuje hit. Dio Hrvatske čuje uvredu. Nije nužno tražiti „otkaz“ svakog nastupa. Nuđeno je tražiti svijest. Tko pjeva na mjestu tuđe rane, mora znati što radi — ili priznati da nije znao. Šutnja i „to je samo dvorana“ su najgori odgovor.

Dabro: neka pjeva — i pitanje koje ostaje

Josip Dabro stao je u obranu: Jozinović je mlad Vinkovčanin i Slavonac, talentom digao ime kraja, neka zapjeva na jeseni, budimo ponosni a ne zavidni. U tome ima istine o mladenačkom uspjehu i o tome da se ukusi razlikuju. Ali ponos i pamćenje nisu neprijatelji. Mogu stajati zajedno samo ako se SPENS ne relativizira u „običnu dvoranu susjedne države“. Vinkovačke jeseni jesu mjesto zajedništva. Zajedništvo koje briše Vukovar nije zajedništvo — to je zaborav u narodnoj nošnji.

Kultura i suverenitet — ista linija

Hrvatska godinama gleda isti obrazac: Beograd digne kult Mladića na derbiju, a Zagreb se svađa smije li Thompson zapjevati. Sad se lokalna kulturna scena lomi oko toga smije li Vinkovčanin pjevati kod kuće nakon SPENS-a. Linija Narodnih Reportera jasna je: pamćenje Vukovara nije „mržnja“. To je minimum dostojanstva. Umjetnik ima pravo na karijeru. Narod ima pravo pitati je li ta karijera gazila po grobovima. Odgovor mora biti iskren — isprika, objašnjenje, gest — ne samo Facebook status o zavisti.

Slavonija ima pravo na oboje

Slavonija smije biti ponosna na mlade koji pune dvorane. I smije biti tvrda kad se gazí po Vukovaru. To nije „kultura otkazivanja“. To je kultura sjećanja. Isti narod koji ide na Thompsonov koncert u Vukovaru zna zašto neke adrese nisu neutralne. SPENS pripada tom popisu. Tko to ne razumije, ne razumije ni zašto Vinkovačke jeseni uopće postoje kao slavlje opstanka, ne samo kao sajam.

Što očekujemo do 11. rujna

Jasan stav prema SPENS-u. Poštovanje prema zatočenicima i njihovim obiteljima. I razliku između „ne volim mu glazbu“ i „neću zaboraviti Vukovar“. Ako Jozinović to razumije i kaže naglas, Vinkovci mogu zapljeskati bez gorčine. Ako ne — aplauz će zvučati kao da je bolja akustika od savjesti. Hrvatska treba mlade talente. Još više treba pamćenje koje ne staje na granici kad se ugasi reflektor.

Izvor: Jutarnji list; kontekst vukovarskih zatočenika u SPENS-u.