Ljevica nije ukrala Hodaj za Liku: more hrvatskih zastava demantiralo medijski spin Možemo!

Prosvjed „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku“ nije bio pozornica za ljubičaste salone. Bio je trg pun hrvatskih zastava, hrvatske pjesme i ljudi koji su došli zbog zemlje, vode i zdravlja – a ne zbog ideološke franšize Možemo!. Ljevica se tjednima gurala u prve redove, mediji su joj držali mikrofon, a na dan događaja pokazalo se ono što su domoljubi upozoravali: trg je ostao hrvatski.

To nije sitnica. U političkoj Hrvatskoj 2026. godine bitka se ne vodi samo oko otpada u Gospiću, nego oko toga tko smije govoriti u ime naroda. Možemo! i njihov medijski koridor htjeli su Liku pretvoriti u svoj performans. Nisu uspjeli. Ali nisu ni odustali – jer im spin i dalje služi.

Zastave i pjesma, ne salon i brokve

Vjeroučitelj i aktivist Ivan Pokupec sažeo je sliku u jednoj rečenici: sve puno hrvatskih zastava i hrvatske pjesme, a šačica „ljubičastokosih s brokvama u nosu“ – možda tridesetak. Prosvjed je nazvao najvećom izjavom hrvatstva od Festivala slobode. To nije folklor za Instagram. To je politička činjenica: kad narod iziđe, zastava nije „retro“ – zastava je poruka tko je domaćin.

Kolumnist Ivica Granić bio je još jasniji: ljevica nije ukrala prosvjed „baš niti u jednom segmentu“. Glazba, transparenti i cijeli popratni folklor bili su prepoznatljivo domoljubni. Govornici su, ističe, bili odmjereni i apolitični u smislu da su tražili konkretno – obustavu uvoza opasnog otpada, strožu kontrolu i sankcioniranje odgovornih – a ne stranački rebranding Like.

Na trgu su se čula skandiranja „U boj, u boj, za narod svoj!“. Suverenisti Frano Čirko i Davorin Karačić isticali su transparent „Ova Bojna čuva Liku“. Čirko je poručio da je hrvatsko tlo svetinja i da svako njegovo oskvrnjivanje smatra nacionalnom izdajom. Karačić je dan ranije upozorio da će „parazitska ljevica“ pokušati uslamčariti podršku. Pokazalo se da je upozorenje bilo na mjestu – ali da je narod bio brži od njihovog scenarija.

Mediji nisu izgubili bitku – samo su promijenili kut

Marin Vlahović, koji je tjednima upozoravao na pokušaj preotimanja, nakon prosvjeda je napisao ono što mnogi vide, a rijetki smiju reći naglas: loše je što mediji daju iskrivljenu sliku stvarnosti i promoviraju ličnosti i izjave onih koji pripadaju njihovom taboru, dok na druge huškaju ili ih difamiraju.

Njegov zaključak ide dalje od jednog dana na Trgu. Zbog veze s medijima, globalističkom i europskom woke centralom te mrežom udruga, Možemo! će – upozorava Vlahović – politički najviše profitirati na ovim događajima i nastaviti prema cilju preuzimanja vlasti. To nije teorija zavjere. To je metodologija: pronađi žrtvu, nametni se kao jedini zaštitnik, medijski uokviri priču, pa naplati politički račun.

Zato je važno razdvojiti dvije stvari. Prva: Ličani imaju pravo zahtijevati sanaciju, informacije i odgovornost – i to bez dozvole ikakve stranke. Druga: Možemo! nije „glas Like“. Možemo! je glas Zagreba koji tone u deponijima, a onda odlazi u Gospić držati lekcije o ekologiji. Licemjerje nije politika okoliša. Licemjerje je politika vlasti.

„Dida iz Like“ i laž o „Jugoslavenima“ na trgu

Mate Lukić, zadarski županijski vijećnik, podijelio je sliku starijeg prosvjednika uz komentar koji razbija medijski stereotip: „Kažete Jugoslaveni prosvjeduju!?“ Ispred tisuća mladića ide „Dida iz Like“. Ta jedna fotografija govori više od sat vremena studio-analiza. Narod koji brani zavičaj nije „uvozni aktivizam“. Narod koji brani zavičaj je Lika.

U tome je i odgovor na pokušaj etiketiranja. Kad netko prosvjed za hrvatsko tlo proglasi „ljevičarskim“, radi se o spinu – ne o opisu. Kad mediji ističu tri ljubičasta transparenta, a ne more crven-bijeli-plavi, radi se o montaži – ne o izvještavanju. Domoljubna Hrvatska to vidi. I zato je reakcija nakon prosvjeda bila jasna: prosvjed je uspio upravo zato što nije postao miting Možemo!.

Nikola Grmoja poručio je da je Most stajao uz Hrvatsku i da je domoljublje briga za hrvatsko tlo: ne dozvoliti da smećem truju ono što se krvlju branilo. To je okvir koji narod razumije. Ne treba mu predavanje o „klimatskoj pravdi“ iz salona koji u vlastitom dvorištu ne riješe ni kontejner.

Što slijedi: zaštititi poruku, ne prepustiti je udrugama

Bitka za Liku nije gotova kad se trg isprazni. Bitka se seli u medije, u fondove, u „stručne“ okrugle stolove i u predizbornu mašineriju. Ako Možemo! i mreža udruga uspiju nametnuti narativ da su oni „spasili Liku“, onda će Ličani dobiti performanse, a Zagreb će i dalje dobivati milijune za ideološke projekte.

Zato domoljubna scena mora ostati budna. Tražiti sanaciju – da. Tražiti odgovornost institucija – da. Dopustiti da Možemo! ukrade simboliku hrvatskih zastava – ne. Prosvjed je pokazao da narod još zna razlikovati zemlju od ideologije. Mediji će i dalje forsirati svoj tabor. Zadatak je jednostavan: ne dati im da lažu o tome što se dogodilo.

Hodaj za Liku bio je hod za Hrvatsku. Zastave su govorile jasnije od bilo kojeg uredničkog komentara. Ljevica nije uspjela u naumu. Ali medijski spin još traje – i upravo zato treba ga razbijati činjenicama, brojkama i slikom trga koji je bio crven-bijeli-plavi, a ne ljubičast.