Kekin Liku pretvara u izborni plakat: Možemo! već broji glasove umjesto tona otpada

Dok su Ličani na Trgu tražili plan sanacije u 20 dana i odvoz desetaka tisuća tona otpada, Možemo! je već brojao izborne bodove. Zastupnica Ivana Kekin na HRT-u poručuje da je ovo „prvoklasno političko pitanje” i da bi čista voda trebala biti „glavna motivacija za izlazak na izbore”. Eto ga, bez maske: narodni bunt zbog otrovanog tla pretvaraju u kampanjski plakat. Narodni Reporteri kažemo jasno — Lika nije birački stožer Možemo!.

Organizatori iz GI „Gospić je naš dom” nisu zvali Kekin da drži miting. Političarima nisu dali pozornicu upravo zato što znaju kako ljevica radi: dođe, fotka se, preuzme narativ, ode. Dušica Radojčić dodaje da su ljudi „siti” i da je „promjena nužna” — klasični rječnik stranke koja Zagreb nije očistila od deponija, a sad lešinari oko Like. Siniša Hajdaš Dončić (SDP) ističe da je ovo „pitanje sustava”. Sustav? Onaj u kojem SDP godinama dijeli odgovornost za institucije, a sad glumi iznenađenje?

Zahtjevi naroda vs. izborni spin

Bušić i inicijativa traže konkretno: program sanacije s rokovima, uklanjanje zakopanog otpada (red veličine ~33.000 tona) u ~3 mjeseca, monitoring, zabranu/kontrolu uvoza otpada, odgovornost. To su mjerljive stvari. Kekinin „izlazak na izbore” nije mjerljiv u tonama — mjerljiv je u anketama. Razlika između građanskog zahtjeva i stranačkog hijacka upravo je tu.

Ministar branitelja Tomo Medved na istom prosvjedu govori o zakonitom, sustavnom pristupu i politikanstvu oporbe. Može se raspravljati o brzinama sanacije — i narod ima pravo biti nestrpljiv. Ali pretvaranje Like u anti-vladin miting dok Možemo! u Zagrebu vijori veganske zastave i gura milijune istom krugu udruga jest cinizam. Tomašević je došao „slušati”; Kekin je došla kampanjirati. Narod vidi razliku.

Zašto Možemo! ne smije ukrasti Liku

Jer je njihova „ekologija” selektivna. Kad treba braniti ideološke projekte, glasni su. Kad treba odgovarati za Zagreb — Jakuševac, Resnik, udruge — magla. Lika je postala moralni pečat kojim se peru lokalni neuspjesi. Isto vrijedi za SDP: godinama u sustavu, sad u prvom redu s transparentom. Hrvatski suverenisti i domoljubi na Trgu nisu glasali za njihov brend — došli su zbog vode, tla i djece.

More hrvatskih zastava demantiralo je spin o „ljevičarskom” skupu. Bakićev AI broj (~19.000 na Trgu) i dronovi do hotela Dubrovnik pokazuju masu. Ta masa nije Možemo! baza. Ta masa je narod koji traži rokove. Tko god od te mase radi birački stožer, krađe.

19. rujna i lešinarenje

Dnevno.hr već najavljuje da ljevica 19. rujna otvara novu frontu protiv Vlade. Obrazac je poznat: prvo se prikače na narodni bijes, onda zakazuju svoj datum, pa traže vlasništvo nad pričom. Lika ne smije postati njihova pozornica. Ako ima novih skupova, neka nose zahtjeve o tonama i rokovima — ne sloganе o „promjeni” koja u Zagrebu znači milijune za iste udruge.

Grmoja (Most) bar je rekao da je došao slušati i da je skup domoljuban. Kekin je rekla „izbori”. Razlika je sve. Narod bira stranu one koji slušaju Ličane, ne one koji ih koriste.

Što pratiti

Ne Kekinine izjave — kamione, tone, analize, javne nabave. Tracker sanacije postoji zato da se Lika ne izgubi u dnevnim naslovima. Ako do 20-ak dana nema konkretnog programa, narod ima pravo biti još glasniji. Ako Možemo! u međuvremenu radi samo kampanju — narod ima pravo reći ne.

Narodni Reporteri: Lika prvo. Izbori poslije. Kekin neka broji glasove u svom kvartu — ne na leđima Ličana.

Urednički stav Narodnih Reportera ovdje je jasan i bez lažne neutralnosti: stojimo uz hrvatski narod, uz suverenitet, uz one koji rade i mole i hodaju — ne uz salonske menadžere koji svaku tragediju i svaki uspjeh pretvaraju u svoj brend. Čitatelj zaslužuje brojke, imena, rokove i kut koji ne služi Možemo! ni SDP-u. Zato dulje tekstove ne pišemo radi volumena, nego radi konteksta koji jutarnji naslov obično izreže.

Pratite nastavak na portalu: iste teme pratimo satima, ne u jednom clickbaitu. Ako se pojave nove službene brojke, update ide na isti slug — bez šume duplikata. To je naša disciplina. To je i poštovanje prema čitatelju koji nema vremena za deset verzija iste priče.