Prije 31 godinu Vlak slobode povezao Zagreb i Split preko oslobođenog Knina
26. kolovoza 1995., samo nekoliko tjedana nakon Oluje, Vlak slobode krenuo je iz Zagreba prema Splitu preko Knina, prvi put nakon više od četiri ratne godine ponovno spajajući sjever i jug Hrvatske željeznicom.
Samo nekoliko tjedana nakon vojno-redarstvene operacije Oluja, 26. kolovoza 1995., sa zagrebačkog Glavnog kolodvora krenuo je vlak kakav Hrvatskom godinama nije mogao prometovati. Nazvan Vlak slobode, krenuo je u 8:07 prema Splitu, a put je vodio preko Karlovca, Gospića i Knina, dijelovima zemlje u kojima je željeznički promet bio prekinut još od početka rata.
U kompoziciji od 21 vagon, koju su vukle dvije dizelske lokomotive, nalazilo se oko 700 putnika — predsjednik Franjo Tuđman, članovi državnog vrha, vojni dužnosnici, kulturni i javni djelatnici te prognanici. Ličku prugu, prekinutu više od četiri godine zbog rata i okupacije dijela hrvatskog teritorija, željezničari i vojska osposobili su u vrlo kratkom roku nakon Oluje, unatoč tome što je na pojedinim dionicama teren bio miniran, a signalno-sigurnosni sustavi, kolodvori i druga infrastruktura oštećeni.
Najvažnija postaja na putu bio je Knin, grad koji je samo tri tjedna ranije, 5. kolovoza, tijekom Oluje ponovno stavljen pod nadzor hrvatskih vlasti nakon što je od 1991. bio političko središte samoproglašene Republike Srpske Krajine. Na kninskom kolodvoru Tuđman je održao govor u kojem je Knin nazvao ključnim simbolom hrvatske državnosti, tvrdeći da je oslobađanjem grada budućnost samostalne Hrvatske učvršćena.
Cijeli se događaj odvijao u atmosferi pobjedničkog raspoloženja nakon Oluje. Širi kontekst tih tjedana bio je, međutim, znatno složeniji — tijekom i nakon operacije s područja Krajine otišla je velika većina tamošnjeg srpskog stanovništva, procjenjuje se oko 200.000 ljudi, a međunarodne organizacije dokumentirale su i ubojstva civila, palež te uništavanje imovine nakon završetka vojnih operacija.
U Split je vlak stigao u 18:11, nešto više od deset sati nakon polaska iz Zagreba, gdje je dočekan velikim okupljanjem građana. Tuđman je u još jednom govoru podsjetio da je ranije obećao doći vlakom iz Zagreba. Kada su okupljeni počeli skandirati "Vukovar", grad tada još pod okupacijom, Tuđman je odgovorio da Hrvatskoj preostaje vratiti Vukovar, istočnu Slavoniju i Baranju te izrazio nadu da će to biti izvedeno mirnim putem — što se na kraju i dogodilo potpisivanjem Erdutskog sporazuma u studenome 1995. i procesom mirne reintegracije, dovršenim početkom 1998.
Praktični značaj Vlaka slobode bio je jasan: željeznička veza Zagreba i Splita preko Knina ponovno je proradila nakon više od četiri godine. No upravo je simbolika bila razlog zbog kojeg se putovanje pamti tri desetljeća poslije — poruka da prostor koji je godinama presijecao zemlju više je ne dijeli.
