Prije Srebrenice bila je Škabrnja: zločin za koji Ratko Mladić nikad nije odgovarao

Ratni zločinac Ratko Mladić umro je ne odgovarajući za zločin u Škabrnji, iako dokumenti i svjedočenja izneseni pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) upućuju na njegovu ulogu u napadu 18. studenoga 1991. godine. Mladić će ponajprije ostati zapamćen kao zapovjednik Vojske Republike Srpske, pravomoćno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, teroriziranja stanovnika Sarajeva, progona i ubojstava u Bosni i Hercegovini. Njegov ratni put, međutim, nije počeo u BiH, nego godinu ranije u sjevernoj Dalmaciji, gdje je kao načelnik stožera i zamjenik zapovjednika 9. korpusa JNA sudjelovao u napadima na Kijevo, područje Šibenika, Zadra i Sinja.

Prema dokumentima iznesenima pred Haškim sudom, na sastanku dan prije napada na Škabrnju zabilježeno je da 180. brigada JNA iz Benkovca treba pomaknuti oklopni bataljun prema selu uz formulaciju "da se to zbriše". Svjedok koji je bio na sastanku pred sudom je izjavio da je tu zadaću iznio upravo Mladić.

Napad je počeo 18. studenoga oko 7.30 sati iz dva smjera, uz upotrebu tenkova, topništva i zrakoplovstva JNA. Tadašnji zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić svjedočio je da je preko otvorene radioveze čuo razgovor Mladića sa zapovjednikom napadačkih snaga, koji je javio da mu je eksplodirala zaliha streljiva. Mladić mu je, prema tom svjedočenju, odgovorio: "Nastavi napad, dobit ćeš rezervu municije. Ako se povučeš, strijeljat ću te."

Nakon proboja hrvatske obrane uslijedila su ubojstva civila, zlostavljanja zarobljenika, pljačka i sustavno uništavanje kuća. Prema hrvatskim službenim podacima, 18. studenoga u Škabrnji ubijena su 43 civila i 15 hrvatskih branitelja, a zarobljene civile i branitelje napadači su tjerali ispred tenkova kao živi štit. Tijekom cijelog Domovinskog rata u Škabrnji je smrtno stradalo 56 civila i 25 branitelja, a nakon rata poginulo je i šestero mještana od zaostalih mina.

Haški sud u predmetu protiv Milana Martića, osuđenog na 35 godina zatvora, utvrdio je da su u napadu sudjelovale postrojbe JNA, Teritorijalne obrane i policije takozvane SAO Krajine. Za Škabrnju je bio optužen i Slobodan Milošević, no umro je prije završetka suđenja pa mu presuda nije izrečena. U Mladićevu haaškom predmetu, koji je bio ograničen na zločine u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine, zločin u Škabrnji nije se pojavio, iako pravne prepreke za to, kako pokazuju postupci protiv Martića i Miloševića, nije bilo. Ne postoji javno objavljeno objašnjenje zašto ga tužiteljstvo, koje je pred kraj rada suda sužavalo opseg optužnice, nije uvrstilo.

Ni hrvatsko pravosuđe nije dovršilo postupak protiv Mladića za Škabrnju. Okružni sud u Šibeniku 1992. ga je u odsutnosti osudio na 20 godina zatvora zbog napada na Kijevo, Sinj, Vrliku i Šibenik, a dokumentacija je 2002. proslijeđena haaškom tužiteljstvu, no u pregledu DORH-a iz 2017. Škabrnja se ne spominje. Županijski sud u Zadru 1995. godine osudio je 18 osoba za zločin u Škabrnji, no većini presude nikada nisu izvršene.