Majka vs ministar: 3 € za dijete, 50 € za sat „rada“ Ružića
Suzana Rešetar javno obračunala ministra Alena Ružića: država cijeni nepruženu asistenciju 3 eura, a ministrov sat građane košta ~50,52 €. Ivano nije trošak — država duguje pravo.
Vlada je sat nepružene osobne asistencije procijenila na tri eura. Ministar Alen Ružić to je nazvao „primjerenim i pravičnim“. Majka Suzana Rešetar odgovorila je računicom koju salon neće voljeti: koliko građane košta ministar koji djetetu lijepi troškovnik na čelo.
Brojke koje ministar nije htio čuti
\n
Rešetar, javno dostupnim podacima, računa bruto plaću ministra 7.285,50 €, neto oko 5.025 €, plus zdravstveni doprinos poslodavca (~1.202 €). Ukupno: ministar građane kroz plaću košta oko 8.488 € mjesečno, godišnje ~101.850 € — bez putovanja, dnevnica i odvojenog života.
Na 168 sati mjesečno: ~50,52 € po satu ministrova rada. Nasuprot tome: 3 € za sat asistencije koju država nije pružila. Jedan ministrov sat ≈ 17 sati kompenzacije za pravo koje je uskraćeno. „Ministar = 50,52 €. Nepruženo pravo = 3 €“, piše majka.
Ivano nije stavka u excelu
Njezin sin Ivano i dalje čeka osobnu asistenciju. Ustavni sud već je rekao državi da je diskriminirala djecu i osobe s invaliditetom. „IVANO NIJE TROŠAK REPUBLIKE HRVATSKE. Njegova prava nisu milostinja“, poručuje Rešetar. „Vi ste mom djetetu javno ispostavili račun.“
To nije „emocionalni spin“. To je majka koja je od države dobila cjenik umjesto usluge. Ministar se branio da 3 eura nisu cijena roditeljskog rada niti 11 eura plaća asistenta — i najavio izmjene zakona. Narod čuje najavu. Dijete čeka sat.
Država koja broji djecu, a ne svoje failove
Kad resor javno zbraja koliko „košta“ sedamnaestogodišnjak s najvišim stupnjem invaliditeta, prešao je crtu. Suverenistička država štiti svoje — prvo najslabije. Socijalna floskula ljevice ovdje ne pomaže: Možemo! i SDP vole moralni ton na Trgu, a kad treba osigurati asistenciju, excel postaje oružje.
Narodni Reporteri ne traže da ministar bude siromah. Tražimo da netko tko prima 50 eura po satu ne objašnjava majci da joj je država uskratila pravo vrijedno tri. „ŠTO STE ZA TAJ NOVAC NAPRAVILI?“ — pitanje koje vrijedi i za ovaj i za svaki resor.
Zaključak
Tri eura. Pedeset eura. Jedno dijete. Jedan troškovnik na čelu. Suzana Rešetar nije tražila sućut — tražila je obračun. Dok Ivano čeka asistenciju, svaka floskula o „primjerenom“ iznosu zvuči kao uvreda. Država duguje pravo. Ministar duguje odgovor.
Izvor: www.dnevno.hr
