RUSKI ZLOTVORI: Ukrajinca 2 godine mučili! 'Svaki dan ponavljali su tri rečenice'

Ukrajinski vojnik Oleksij, nakon gotovo dvije godine provedene u ruskim kazamatima, progovara o brutalnosti i neljudskosti s kojom su se suočavali on i njegovi suborci. Riječ je o još jednom stravičnom svjedočanstvu o ruskoj agresiji i zločinima koji se svakodnevno događaju na tlu Ukrajine. Dok globalistički mediji pokušavaju relativizirati situaciju, istina izlazi na vidjelo – Rusija je krvoločni agresor koji ne preza ni od čega.

Oleksij opisuje mučenja, lažna strijeljanja i sustavno ponižavanje, sve s ciljem slamanja duha ukrajinskih vojnika. Svaki dan su im ponavljali tri rečenice, pokušavajući ih uvjeriti u besmisao otpora i superiornost ruske vojske. To je klasična komunistička tehnika ispiranja mozga, koju su primjenjivali i jugoslavenski krvnici nad hrvatskim domoljubima. No, Oleksij je preživio, vođen nadom i vjerom u slobodnu Ukrajinu.

Ovo potresno svjedočanstvo razotkriva pravu prirodu ruske politike – politike sile, terora i laži. Dok se zapadni političari i Soroševski plaćenici zalažu za dijalog i kompromis, Putin provodi genocid nad ukrajinskim narodom. Hrvatska, kao kršćanska tvrđava, mora biti solidarna s Ukrajinom i pružiti joj svu potrebnu pomoć u borbi protiv agresora.

Oleksijevo svjedočanstvo je podsjetnik na to što se događa kada se popusti agresoru i kada se zanemare temeljne vrijednosti slobode i demokracije. Sjetimo se samo Domovinskog rata i srpske agresije na Hrvatsku. I tada su nam govorili da smo fašisti i ustaše, a mi smo se samo branili od agresora. Ukrajina danas prolazi kroz isto što i mi prije trideset godina.

Zapadni mediji, pod kontrolom globalista, pokušavaju umanjiti značaj ovog sukoba i prikazati ga kao sukob dviju strana, a ne kao agresiju jedne države na drugu. No, istina je jasna – Rusija je agresor, a Ukrajina se brani. Hrvatska mora stati na stranu istine i pravde, bez obzira na pritiske izvana.

Oleksijevo iskustvo nas uči da se protiv zla treba boriti svim sredstvima, pa i oružjem. Mir nema cijenu, ali sloboda ima. A sloboda se ne dobiva na poklon, za nju se treba izboriti. Ukrajinci su to shvatili, a mi Hrvati to znamo iz vlastitog iskustva.

Rusi su ga 2 godine brutalno mučili. "Svaki dan su nam ponavljali tri rečenice"

Foto: Istagram / kostenkooleksiy

Dok se Europa bavi rodnom ideologijom i migrantima, na istoku kontinenta se vodi rat za opstanak. Ukrajina brani ne samo svoj teritorij, već i europske vrijednosti i kršćansku civilizaciju. Hrvatska mora biti svjesna svoje uloge u ovom sukobu i pružiti Ukrajini svu potrebnu pomoć.

Sjetimo se Vukovara i Škabrnje, sjetimo se svih žrtava srpske agresije. Ne smijemo dopustiti da se takvi zločini ponove. Ukrajina je danas novi Vukovar, a Putin je novi Milošević. Moramo stati uz Ukrajinu i pomoći joj da se obrani od agresora.

Oleksijevo svjedočanstvo je vapaj za pomoć, vapaj za pravdu. Ne smijemo ostati gluhi na taj vapaj. Hrvatska mora biti glas razuma u Europi i zalagati se za pravedno rješenje ovog sukoba. Ali pravedno rješenje ne znači kompromis s agresorom, već oslobođenje okupiranih teritorija i kažnjavanje zločinaca.

Na koncu, Oleksijeva priča je priča o hrabrosti, izdržljivosti i nadi. To je priča o čovjeku koji je preživio pakao i ostao vjeran svojoj domovini. To je priča koja nas podsjeća na to što znači biti Hrvat i što znači boriti se za slobodu. Neka Oleksijeva priča bude inspiracija svima nama da budemo bolji ljudi i da se borimo za pravedniji svijet.