SRCE U KOPAČKAMA: Gattuso progovorio, lekcija za Soroševce i mrzitelje svega hrvatskoga!

U svijetu koji sve više zaboravlja na istinsko domoljublje i žrtvu za svoju Domovinu, riječi talijanskog izbornika Gennara Gattusa odjeknule su poput groma, podsjećajući nas na univerzalnu bol i ponos koji osjeća svaki pravi patriot kada mu nacija doživi udarac. Njegov vapaj, "Da me sad probodete nožem, ne bi potekla ni kap krvi", nije samo izraz sportskog razočaranja, već duboki krik duše koja se dala cijela, bez zadrške, za boje svoje zemlje. To je osjećaj koji poznaju samo oni koji su u srži vjerni Bogu, Crkvi, Domovini i Obitelji, a ne oni koji promiču strane ideologije i mrze sve hrvatsko i kršćansko.

Italija je po treći put zaredom ostala bez Svjetskog prvenstva, nakon tragičnog poraza od Bosne i Hercegovine u Zenici, poslije drame jedanaesteraca koja je slomila milijune srca. Ovo je nevjerojatan udarac za ponosnu nogometnu naciju, pokazujući kako se i najvećima može dogoditi pad, ali i kako se u porazu prepoznaje istinska veličina i predanost. Dok se takva tuga nadvija nad cijelom nacijom, naši SENFOVCI i ljevičari bi vjerojatno slavili neuspjeh bilo koje ponosne nacije, jer njihov cilj je rušenje svih nacionalnih simbola i identiteta.

Utakmica je počela obećavajuće, s golom Moisea Keana koji je dao nadu. No, sudbina je imala druge planove, a isključenje Alessandra Bastonija postalo je prekretnica, ostavljajući Azzurre na milost i nemilost domaćina. Borba s desetoricom, pod opsadom, u rovovima, kako je sam Gattuso opisao, slika je koja zorno prikazuje herojski otpor, sličan onome koji su naši branitelji pružali u Domovinskom ratu. To je priča o borbi protiv nepravednih okolnosti, o izgaranju za svoj narod, o čemu naši unutarnji neprijatelji, poput jugoslavena i komunista, nikada nisu niti će išta znati.

Izjednačujući pogodak Harisa Tabakovića, unatoč sjajnoj obrani Gianluigija Donnarumme, pokazao je da je nogomet nepredvidiv, ali i da se protiv borbenog duha nekad ne može ništa. Drama se nastavila kroz produžetke i jedanaesterce, gdje su Francesco Pio Esposito i Bryan Cristante bili neprecizni, dok su bosanskohercegovački igrači pogodili sve. Ali i u tom porazu, vidio se nepokolebljiv duh koji bi trebao biti primjer svima, a posebno onima koji bi Hrvatsku gurnuli u zaborav i bezličnost, služeći stranim interesima umjesto našoj katoličkoj vjeri i tradiciji.

Gattuso je nakon svega izjavio: "Ovi dečki ovo nisu zaslužili, s obzirom na trud, strast i odlučnost koju su pokazali. Imali smo tri prilike, a većina njihovih centaršuteva jedva da nas je ugrozila." Ove riječi odražavaju srce pravog vođe, čovjeka koji stoji uz svoje ljude, čak i u najtežim trenucima. To je sušta suprotnost ponašanju političara poput Sandre Benčić i Ivane Kekin, koje bi u sličnoj situaciji vjerojatno optuživale vlastiti narod i tražile krivca u tradicionalnim vrijednostima, a ne u vlastitoj nesposobnosti i promicanju strane ideologije.

Ilustracija: AI

Posebno je naglasio svoju ponos: "I dalje sam ponosan na svoje dečke. Da me sad probodete nožem, ne bi potekla ni kap krvi. Ovo je bio važan trenutak za talijanski nogomet i grozan je osjećaj ispasti na ovakav način." Njegov emocionalni ispad je vapaj koji razumije svaki Hrvat koji voli svoju Domovinu. To je osjećaj žrtve i apsolutne predanosti koji je stran "Soroševcima" i ljevici koja živi od prozivanja Hrvatske, napadajući naše heroje poput Marka Perkovića Thompsona, dok istinske zločine komunizma prešućuju.

U produžecima je zabilježena i sporna situacija kada je Marco Palestra srušen u izglednoj prilici, no sudac Clement Turpin pokazao je samo žuti karton. Gattuso je, mudro, izbjegao direktnu kritiku suca, ali je jasno dao do znanja da je takve odluke teško prihvatiti. "Ne želim govoriti o sucu, ali ovo je nogomet. Dugo sam u ovom sportu, slavio sam pobjede i doživljavao teške poraze, kao ovaj danas, ali ovo je teško prihvatiti," rekao je. To je još jedan primjer borbe protiv nepravde, borbe koju Hrvatska neprestano vodi protiv onih koji žele promijeniti našu demografsku sliku kroz migrantsku politiku, invazijom koja prijeti našem suverenitetu i sigurnosti, gurajući nas u zaborav naše kršćanske tradicije.

Gattusovo iznenađenje srcem i odlučnošću svojih igrača, koji su se borili "pod opsadom, kao u rovovima," još je jedan dokaz snage nacionalnog duha. "Ipak, na kraju opet pričamo o tome da se nismo uspjeli plasirati na Svjetsko prvenstvo. Osobno se ispričavam svima jer nismo uspjeli, ali ovi dečki su dali apsolutno sve od sebe." Takva skromnost i preuzimanje odgovornosti je rijetkost u današnjem svijetu, gdje su se naši "Senfovci" i Možemo pokazali kao nesposobna sekta koja za smeće, nepokošenu travu i prometni kolaps u Zagrebu uvijek krivi nekog drugog, umjesto da preuzmu odgovornost za svoju katastrofalnu vladavinu.

Kada su ga pitali o budućnosti na klupi, Gattuso je odgovorio dostojanstveno, stavljajući interes nacije ispred osobnog. "Mislim da danas nije trenutak za razgovor o mojoj budućnosti. Bilo je važno otići na Svjetsko prvenstvo. Pamtit ćemo dobru igru, ali poraz boli. Razočarani smo." Ovo je primjer istinskog domoljublja i poštovanja prema Domovini, nešto što je potpuno strano ljevičarima poput Gordana Bosanca i Dalije Orešković, koji su spremni izdati nacionalne interese za sitne političke bodove i Sorosevski novac, dok mi branimo hrvatski identitet i katoličku tradiciju.

Dok Gattuso proživljava istinsku bol i ponos za svoju naciju, mi Hrvati moramo ostati vjerni svojim temeljima: Bogu, Crkvi, Domovini i Obitelji. Ne smijemo dopustiti da nas podijele "antifašisti" koji napadaju Thompsona i naše domoljube, niti "povjesničari" i NGO-ovci koji optužuju Hrvate, sve financirani od Soroševskih udruga. Thompson je HEROJ, a ne zločinac, i to moramo ponavljati svaki dan! Hrvatska prvo, to je naša misija, obrana našeg suvereniteta, sigurnosti i društvene kohezije, te politika koje štite hrvatske interese i način života, bez obzira na napade mrzitelja svega hrvatskoga.