Nenajavljeni posjet šefa CIA-e Moskvi otvara pitanje moguće eskalacije rata u Ukrajini

Nenajavljeni posjet direktora CIA-e Johna Ratcliffea Moskvi komentator Index.hr Ratko Knežević ocjenjuje događajem koji ne treba ni dramatizirati ni podcijeniti. Prema njegovim riječima, ne zna se točno o čemu se razgovaralo, no poznato je da je Ratcliffe razgovarao s ruskim obavještajnim vrhom, da je Vladimir Putin o tim razgovorima izviješten te da direktor CIA-e usred najvećeg europskog rata nakon 1945. godine ne putuje u Moskvu bez ozbiljnog razloga.

Autor povlači povijesnu paralelu s posjetom tadašnjeg direktora CIA-e Williama Burnsa Moskvi u studenome 2021., nekoliko mjeseci prije ruske invazije na Ukrajinu, kada je po nalogu predsjednika Bidena ruskom vodstvu prenio poruku da Washington vidi pripreme za rat i da će cijena invazije biti golema. Nekoliko mjeseci poslije ruski su tenkovi krenuli prema Kijevu.

Knežević naglašava da iz te paralele ne treba nužno zaključiti kako Ratcliffe danas pokušava spriječiti događaj sličnih razmjera, no smatra da je to teško potpuno zanemariti. Podsjeća da svijet od 24. veljače 2022., kada su ruske trupe prešle ukrajinsku granicu, živi u gotovo permanentnoj krizi koja je promijenila Europu, redefinirala NATO i ubrzala povezivanje Moskve, Pekinga i Teherana.

Prema autorovoj ocjeni, Putin nije ostvario strateške ciljeve zbog kojih je krenuo u rat, no Rusija je pokazala veću sposobnost podnošenja ljudskih i ekonomskih gubitaka te prilagodbe ratne ekonomije nego što se na Zapadu očekivalo. Najveću opasnost trenutka autor vidi u tome što autokrat koji je svoju političku sudbinu vezao uz rat teško može jednostavno objaviti kraj sukoba, zbog čega ocjenjuje da svijet ulazi u razdoblje moguće eskalacije.

Ta eskalacija, piše autor, ne mora početi velikom odlukom ili otvorenim napadom na NATO, nego postupnim testiranjem granica - dronom koji prijeđe granicu, raketom koja završi izvan planirane putanje, sabotažom, kibernetičkim napadom ili incidentom čije autorstvo Moskva može poricati, čime bi se provjeravala politička volja za primjenu članka 5. i čvrstoća veza između Europe i Washingtona.

Autor spominje i mogućnost uporabe taktičkog nuklearnog oružja u Ukrajini kao scenarij o kojem, prema njegovim riječima, treba govoriti hladno i bez senzacionalizma, napominjući da za takvu odluku nema javnih dokaza, ali da postojeći ruski sustavi poput Kinžala i Iskandera imaju i konvencionalnu i nuklearnu namjenu. Zaključuje da Ratcliffeov odlazak u Moskvu u tom kontekstu dobiva dodatnu težinu.