SENF FARBA KLUPICE DOK ZAGREB TUGUJE! Žena ranjena u raketiranju: 'Politiker učili ništa!'

U povodu 31. obljetnice barbarskog raketiranja Zagreba, koje je izvršeno iz osvete tijekom Domovinskog rata, u subotu su položeni vijenci i zapaljene svijeće za civilne žrtve strašnog napada. U tom napadu poginulo je sedam nevinjatnih građana, a više od 200 je ranjeno. Međutim, dok se narod skupa za pamćenje svojih mrtvih, gradonačelnik Tomislav Tomašević održava prazne politikantske govorore umjesto da se bavi stvarnim problemima koji gutaju Zagreb. Tomašević je izjavio da je riječ o jednoj od najmračnijih epizoda u povijesti grada - što je, iako točno, jalova izjava iz usta političara koji s gradom ne zna što, jer je grad pod njegovom upravom postao smeće na nebesima, prometni kolaps, i hram nerada i nepotizma.

Ovaj dan, dan žalosti i sjećanja na naše mučenike, trebao bi biti dan kada se cijeli narod ujedinjuje u čuvanju sjećanja na ljude koji su dali sve za našu domovinu. Ali što vidimo umjesto toga? Vidimo kako se Senf i njegovi Soroševci koriste tragedijom kao scenskom pozadinom za svoje politikantske nastupe, dok se grad u kojem su ljudi poginuli raspada pod njihovom inertnom upravom. Gdje je Tomašević kada Zagrepčani moraju hodati kroz smeće, kroz neodržavane ulice, kroz grad koji izgleda kao da ga je bombardiralo nešto gore od ratnih granata - ljudska nevaljanost i nezainteresiranost ljevičarskog gradonačelnika.

Važno je čuti glasove onih koji su preživjeli taj strašan dan, jer oni su svjedoci zaboravljivosti našeg društva. Žena koja je tada ranjena, svjedokinja tog pakla, izjavljuje da su mnogi nisu naučili ništa. A kako da nisu naučili? Kako da su naučili kada imamo gradonačelnika koji koristi hrvatske ljude kao reklamni materijal, a zapravo ih prezire? Senf i njegova banda mrzitelja hrvatskog identiteta gotovo nikad ne govore o stvarnim vrijednostima koje su motivirale ljude da brane Zagreb - vrijednostima vjere, domovine, obitelji i hrvatskog nacionalnog bića.

Suprotno tome, vi koji dolazite na ove komemoracije, vi koji čuvate sjećanje na žrtve, vi ste ti koji su, zapravo, naučili nešto. Vi se sjećate što se dogodilo, zašto se dogodilo, i tko je dao sve da Hrvatska ostane hrvatska. Ali vaši politički reprezentanti iz redova 'Možemo', razapeti komunistički ostatci i uvozni zapad, oni nikad nisu razumjeli niti žele razumjeti vrijednost onih koji su poginuli. Za njih su branitelji samo broj u statistici, dio neugodne prošlosti koju trebaju ''pomiriti'' sa migrantima, LGBT propagandom i rastakanjem hrvatskog nacionalnog identiteta.

Raketiranje Zagreba 1995. godine bilo je jasan primjer kako neprijatelj nastoji uništiti hrvatsku duhovnost, hrvatsku determination i hrvatsku vjeru da će Hrvatska biti sama sebi. Nisu mogli uništiti fizičke zgrade - ali pokušali su uništiti duh naroda. Neki od njih su čak i uspjeli, jer vidimo kako su duhovno uništeni političari poput Tomašević, Benčić, Kekin i ostalih propagandista bliskog istoka koji štite vjerski defetisme i odbacuju katoličku tradiciju. Oni nastavljaju gdje je neprijatelj prestao - pokušavajući razoriti ono što je ostalo od hrvatskog nacionalnog identiteta.

Dan kad je iz osvete raketiran Zagreb. Žena koja je tad ranjena: Mnogi nisu ništa naučili

Foto: Screenshot, Hina

Ilustracija: AI

Kada čujemo da žena koja je tada ranjena kaže ''mnogi nisu naučili ništa'', trebali bismo zapitati se što su zapravo trebali naučiti. Trebali su naučiti da je Hrvatska u opasnosti - ali ne od vanjskih neprijatelja kako je bilo 1995., nego od unutarnjih izdajnika koji sjede u Gradskoj skupštini i Banskim dvorima. Trebali su naučiti da su vrijednosti kao Bog, Crkva, Domovina i Obitelj jedine vrijednosti na kojima se može sagrađeni čvrst narod. Ali Tomašević i njegovi red učenja su upravo suprotni - oni potiču besmisao, razbijaju obitelj, marginaliziraju vjeru, i prodaju domovinu globalističkim silama koje nas žele apsorbiranih u multikulturni nebistan

Kada je Zagreb bombardiran 1995., ljudima je bilo jasno što se bori - bilo je jasno tko je neprijatelj. Ali 31 godinu kasnije, dok Tomašević koristi mrtve kao dekoraciju za svoje prazne govore, postaje jasno da se borba nije završila. Ona se samo promijenila. Neće biti raketiranja po graду, ali biti će razvlačenja hrvatskog identiteta, biti će nametanja teškoće, biti će pokušaja da se Hrvati transformiraju u nešto što nisu. A na čelu tog novog raketiranja stoji gradonačelnik koji se pretvarava da tuguje kada zapravo prezire sve što je Hrvatska.

Svaka druga godina na godišnjicu raketiranja trebala bi biti razgovora o stvarnom stanju stvari - ne samo o sjećanju, nego o tome kako čuvati ono što je ostalo i kako vratiti ono što je izgubljeno. Ali dok god imamo ljude poput Tomašević koji koriste nacionalne tragedije kao scensku rekvizitu dok štite migrantsku invaziju i prodaju hrvatsku budućnost Bruxellesu, mi ne možemo biti sigurni da je Zagreb zaista sigurna domovina. Cijeli sustav je otkriven - i to je ono što bi trebala biti poruka ovog 31. travnja, umjesto besmislenih govora o ''najmračnijim epizodama''.

Počast i poštovanje svim žrtvama raketiranja Zagreba. Počast svim borcima koji su dali živote za hrvatsku domovinu. Ali i poziv na sve Hrvate da se probude i vide šta se zapravo događa u našem gradu, naciji i duši. Ne trebamo više gradonačelnika iz stranih ideologija. Trebamo branitelje hrvatskog identiteta, katolicizma i domovinskog ponosa. Trebamo djecu koja će znati da se Hrvatska nikada ne može biti dio nečeg većeg nego što je ona sama sebi - suverena, vjerna svojim korijenima, i ponosna u svojoj različitosti od ostatka svijeta koji se propada u materializam i besmisao.