TROJANSKI KONJ POLJOPRIVREDE: Kako lažni 'težaci' žele legalizirati nelegalne barake na Marjanu!

Split - Građevinska inspekcija nastavlja s rušenjem bespravnih objekata na zaštićenom Marjanu, a sada je Društvo Marjan palo na dužnost da objasni što se zaista krije iza priče o 'simpatičnim marjanskim težacima' i njihovim 'barakama za alat'. Riječ je o jednoj od najvećih pravnih ofenziva vrijedne milijune eura, koordiniranoj akciji više od 40 odvjetničkih ureda koji pokušavaju ukloniti zaštitu s našega najvrjednije obale. Ovo nije slučajno - ovo je planirano, ovo je sistematično, ovo je napad na hrvatsku baštinu i prirodu! Dok se u medijima pišu patetične priče o poljoprivredi, pravi razlozi legalizacije ostaju skriveni. Dokumenti iz službenog postupka donošenja važećeg GUP-a Splita jasno pokazuju što vlasnici zemljišta zaista traže - gradnju luksuznih vila, a ne skladišta za alat!

Zaštićeni dio prirode Park-šuma Marjan proglašen je u 1964. godini, sukladno Zakonu o zaštiti prirode, i od tada bi trebao biti nedodirljiv. Članak 47. važećeg GUP-a Splita, koji je stupio na snagu u siječnju 2006., nedvosmisleno propisuje da se na poljoprivrednim površinama mogu koristiti samo otvoreni nasadi bez plastenika i staklenika - odnosno BEZ ikakve mogućnosti za gradnju bilo čega. Svaka građevina izgrađena nakon 1968. godine bez dozvole mora biti uklonjena. To je zakon, jasna je naredba, a vlasnici parcelkacija su to savršeno znali kada su počeli sa svojom ilegalom gradnjom! Uz to, članak 61. točka 5. Zakona o prostornom uređenju eksplicitno zabranjuje ikakve zahvate za vlastite gospodarske potrebe - ni skladišta, ni spremišta, ni poljoprivrednu opremu - unutar zaštićenog obalnog pojasa od 1000 metara od obalne crte. Cijeli Marjan se nalazi unutar tog pojasa!

Ovo nije nikakva tajna ili nova interpretacija zakona - to su dokumenti iz službenog postupka koji su dostupni svima! Vlasnici zemljišta su godinama znali da su njihovi objekti ilegalni, ali su nastavili sa svojom strategijom: prvo izgradiš bespravnu baraku, zatim tražiš legalizaciju, računajući na lažna obećanja koja se provlače od 2012. godine. Tijekom tog vremena - često preko 10 godina - bespravno proširuješ objekt, dodaješ spavaće sobe, kupaone, terasu, vrt... i već imaš stambenu vilu! Procedura je bila toliko dobro uhodana da je postala gotovo protokolarna. Ali onda je 2021. godine došla nova vlast u Grad Split, i zahtjevi za legalizaciju počinju se odbijati onako kako zakон i nalaže. Grad Split, Ministarstvo graditeljstva, Upravni sud i Visoki upravni sud odbili su sve te zahtjeve - čak 120 ih je! Sudska praksa je kristalno jasna i dosljedna, jer zakon doista pravi jasnu crtu.

Ono što je posebno zanimljivo - a što mediji koji pišu o 'marjanskim težacima' skrivaju - jest dokument iz postupka donošenja važećeg GUP-a Splita koji je dostupan javnosti! U njemu se nalazi popis vlasnika koji su tražili izmjenu GUP-a, i njihov zahtjev nije bio 'spremište za alat za poljoprivredu'. NE! Njihov zahtjev je glasio: 'predlaže se mogućnost izgradnje stambenih vila ili druga slična izgradnja na padinama Marjana'. To je eksplicitno! Tražila se prenamjena čestica iz zaštićenog Park-šume Marjan u građevinsko zemljište kako bi se moglo legalno graditi. Nadležni su na sve te zahtjeve dali isti odgovor - NE - jer zakoni Republike Hrvatske tako nalažu. To nije interpretacija, to su dokumenti!

Tajnik udruge 'Vlasnici zemljišta na Marjanu' Ivan Peršić u medijima tvrdi kako vlasnici ne traže nikakve dozvole i da nemaju namjeru graditi. Ako je to istina, gdje su onda ta 120 podnesena zahtjeva za legalizaciju? Gdje su barake koje se vide sa mjesecima ili čak godinama građenja? Ako je do samo da drže alat za rad na poljoprivredi, zašto su onda legalizacije tražene uz Plan kako pretvoriti te 'barake' u stambene prostore? Dopredsjedavajući iste te Udruge je sam bespravni graditelj čiji je zahtjev za legalizacijom pravomoćno odbijen na svim razinama - u Gradu, u Ministarstvu, na Upravnom sudu i na Visokom upravnom sudu! Taj isti dopredsjedavajući sada vodi postupak pred Visokim upravnim sudom osporavajući same granice Park-šume Marjan! To jasno dokazuje da su vlasniki zemljišta jako dobro upoznati s činjenicom da se njihovi objekti nalaze u Park-šumi Marjan i da su ilegalni.

Paralelno sa svim tim zahtjevima za legalizaciju i suđenjima, koordinirano radi više od 40 odvjetničkih ureda na skidanju zaštite s Marjana - bilo osporavanjem statusa zaštićenog dijela prirode, bilo osporavanjem mjera zaštite utvrđenih u GUP-u. To je koordinirana pravna ofenziva vrijedna - vjerojatno - višestruko milijune eura! Zašto? Zato što ako parcele izađu iz zaštićenog obuhvata, njihova tržišna vrijednost eksplodirat će preko noći. Parcela od nekoliko stotina metara kvadratnih u zaštićenom području je jeftina - ali ta ista parcela kao građevinsko zemljište, bez zaštite, vrijedna je bogatstvo! To je pravi motiv. To je pravi razlog. Poljoprivreda je samo trojanski konj za skidanje zaštite s Marjana!

Ilustracija: AI

Društvo Marjan ističe važnu činjenicu koju većina ljudi ne zna - u Park-šumi Marjan evidentirano je više od 150 bespravnih objekata! Od tog broja, velika većina je upravo nastala pretvaranjem kućica za alat u stambene građevine ili objekte za iznajmljivanje. Neki vlasnici su dosjetljivi - zatraže legalizaciju za 'skladište od 20 kvadratnih metara', dobiju odobrenje za nešto malo, a onda dogradnje počinju. Jedan prozor postane vrata, jedna soba postane dvije, drvena baraka postane betonska vila s terasom. Svega 20-ak objekata u čitavom Marjanu stvarno se koristi kao skladište alata - samo 20! A i to nije dopušteno, jer zakon ne pravi iznimke za patetične priče o marjanskim težacima i njihovim maslinama. Prema članu 212. Kaznenog zakona, gradnja u zaštićenom dijelu prirode i na zaštićenom kulturnom dobru je kazneno djelo protiv okoliša s propisanom kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina! To vrijedi od 2004. godine i nije nikakva novost koju bi trebali čuditi!

Grad Split ima obje vrste zaštite na Marjanu - prirodu i kulturno dobro - i ta zaštita je tamo iz dobrog razloga. Marjan je najveća 'zelena pluća' Splita, dom raznolike flore i faune, dragoceno mjesto za rekreaciju građana i - što je najvažnije - zaštićeno prirodno i kulturno nasljeđe koje Hrvatska čuva za budućih nekoliko generacija. Kada dozvoljavaš legalizaciju bespravnih objekata u takvom mjestu, kada dozvoljaš privatizaciju javnog prostora i zaštićenog područja, praktično dozvoljaviš da priroda bude prepuštena destrukciji. I to je upravo ono što se dešava već godinama - dok su gradske uprave gledale u stranu, objekti su se širili, proširivali, opremali. Pitanje koje trebalo biti postavljeno godinama je - zašto bivše gradske uprave nisu reagirale? Zašto su dozvolile da se to dešava? Je li to bila samo nesposobnost ili nešto mutniji razlozi?

Bageri koji dolaze na Marjan nisu znak nepravde ili nekog suđenja bez osnovice - oni su zakašnjeli dolazak stvarne pravne države! Zakon je kristalno jasan, crta je odavno povučena, i sudovi su već odlučili. Sve što se sada dešava je sprovođenje zakona koji je trebalo sprovođati godinama ranije. Patetične priče o poljoprivredi, maslinama i malim gospodinjama pokušavaju zamaskirati ono što se zaista dešava - koordiniranu akciju kapitala i pravnog znanja kako bi se privatizirale javne i zaštićene površine, kako bi se izgrađene luksuzne vile na mjestu gdje bi trebale biti samo maslini, kako bi se izmijenio krajoblik Marjana zauvijek. To nije borba običnog čovjeka za pravo na rad - to je mehanizirano pljačkanje hrvatskog bogatstva od strane ljudi koji znaju zakone i znaju kako ih zaobići!

Važno je shvatiti što se ovdje doista dešava. Ovo nije priča o tome kako 'loši birokrati' sprječavaju 'poštene poljoprivrednike'. Ovo je priča o sustavu gdje su zakoni pisani jasan, jasni su sudom potkrijepljeni, a neki pojedinci pokušavaju stvoriti paravane pomoću medija kako bi skupili javnu sluhu na svojoj strani. Kako bi izgledalo kao da se radi o nepravdi. Kako bi izgledalo kao da 'bogati i moćni gaze malog čovjeka'. Ali dokazi govore što drugo - 120 zahtjeva za legalizaciju, 40 odvjetničkih ureda, milijune eura vrijedna pravna ofenziva, jasne namjere iz GUP diskusija gdje se otvoreno traži mogućnost gradnje vila. To nije mali čovjek koji brani svoje pravo - to je koordinirana, financirana i profesionalno vođena kampanja!

Zaključak je jednostavan - Društvo Marjan ima potpuno pravo da se izrazi ovoako, jer govori istinu potkriepljenu dokumentima, sudskim odlukama i profesionalnom analizom situacije. Marjan je trebao biti zaštiće 1964. godine i trebao bi ostati zaštiće zauvijek - kao dragoceni prirodni resurs koji pripada čitavoj Hrvatskoj, a ne samo onima koji su slučajno svojatali parcele prije nego što je zaštita uvedena. Sprovođenje zakona, kroz rušenje bespravnih objekata, nije nepravda - to je poziv epohe i konačni dolazak vladavine zakona gdje je trebala biti godinama ranije! Hrvatski narod zaslužuje da njegovi zaštićeni prirodni resursi ostanu zaštićeni, bez obzira koliko novca i odvjetnika neće biti dovoljno da ih ukinu.