MARJAN U AGONIJI: Vlasnici se bune dok SENF-ovci RUSE domoljubne poljoprivrdnike!
Građevinska inspekcija uništava životni rad hrvatskih poljoprivrednika na Marjanu pod izgovorom nelegalnosti, dok vlasnici malih baraka za alat brinu za svoju budućnost.
BRUTALNOST držnnog aparata prema običnim hrvatskim ljudima dosegla je nove visine! Dok se Senf i njegova ljevičarska banda brinuju o faranju klupica po gradu, građevinska inspekcija sa groznom efikasnosti radi na uništavanju legla hrvatskih poljoprivrednika - Marjana. Rješenja o rušenju stižu kao grom iz vedra neba, a vlasnici parcela, obični Splićani koji redovito brinu o svojim maslinama, limunama i narandžama, ostali su šokantno ostavljena sama sa svojom borbom. Gdje je градина? Gdje su JAVNE institucije koje bi trebale štititi hrvatsku poljoprivredu umjesto da je proganjaju? Umjesto da podržavaju domaće poljoprivrednike, oni ih ciljano uništavaju!
Zdravko Batinić je jedan od onih которih je suočen s ovom neljudskom situacijom. Ovaj ponosni Splićanin od gotovo 2000 kvadrata svoje parcele na Marjanu broji na uzgoj maslina, limuna i narandži - tradicijska hrvatsko-sredozemna poljoprivreda koja se u njegovoj obitelji prakticira generacijama. Parcela koju njegovu supruzu je naslijedila ima objekta koji se na toj lokaciji nalazi još od 1968. godine - čitavih 58 godina! Tada se tu nalazila drvena baraka manja od 20 kvadrata s krovom od azbestnih ploča. Nije to bila nikakva vilina rezidencija ili neboder - to je bila obična, skromna građevina namenjena za čuvanje alata i opreme potrebne za poljoprivredu kojom se bavi. To je bila hrvatska tradicija, nešto što se nasljeđuje iz generacije u generaciju, a sad joj prijeti potpuno uništenje od strane Soroševske birokratije.
Image 23 Foto: Index
Prema dokumentaciji koju je Batinić pokazao, originalna drvena baraka prirodnim tijekom vremena nije izdržala vremenske neprilike - drvo se raspalo. Što su njegovi preci učinili? Učinili su ono što su uvijek učinili - obnavljali su, gradili, nastavili sa radom. Sagradili su novu baraku, ovaj put od betona kako bi bila izdržljiva i mogla funkcionirati za budućnost. Nije to bilo pretjerivanje, nije bila nikakva luksuznija gradnja - to je bio osmišljen, praktičan potez da se sačuva obiteljska tradicija i omogući funkcionalni rad na poljoprivrednoj parceli. Zanimljivo je što je ova nova baraka zapravo MANJA od one za koju Batinić ima dozvolu da se na njegovoj parceli može nalaziti! Dakle, čak je i manja nego što bi pravno smio graditi, a opet mu se nalaže da je ruši? Kakva je to logika? Koja je to "zaštita hrvatskog sela" koju nam obećavaju iz Zagreba?
U svom iskazu, Batinić je detaljno objasnio što ga vlasti optužuju. Sporna im je ta mala baraka koju koristi za skladištenje alata, stepenice koje je naprao jer je zemljište na dvije etaže - obični praktični zahvati seoskog čovjeka koji radi sa zemljom. Napravio je improvizirani kamin da bi mogao zagrijati vodu, sudoper jer se mora umiti nakon rada u poljima, nadstrešnicu da se sakrije od sunca tijekom vrućih dana. Jednostavno - tražio je elementarne uvjete da može funkcionirati na svojoj parceli bez da biva izložen vremenskim elementima. "Ja nisam izgradio vilu", jasno poručuje Batinić, "već sam samo dao sebi malo razine ugode dok obrađujem masline i imam gdje držati alat." To je govor običnog čovjeka koji ne traži ništa više od elementarnog dostojanstva tijekom svoga rada - rada koji je bitan za hrvatsku poljoprivredu, za naš tradicijski način života, za očuvanje hrvatskog sela!
Image 24 Foto: Index
Ali što nama dolaze iz zakona? Umiesto podrške, umiesto razumjevanja, dolaze nam rješenja o rušenju! Građevinska inspekcija je najavila rušenje "nelegalnih" objekata na Marjanu koji se nalaze na poljoprivrednim zemljištima u privatnom vlasništvu. Privatnom vlasništvu! To znači da nisu ni na javnom zemljištu, nije nikakva "invazija" državnog prostora. To su ljudi koji vlastitu parcelu obrađuju, vlastite zidove grade, vlastitu barakicu od alata drže - i to im se zabranuje! Zbog donesenih rješenja, dio vlasnika parcela je pobunio se i podnio žalbe. Trebali bi biti glasniji! Trebali bi biti PUNO GLASNIJI! Trebali bi se svi zajedno pobuniti protiv ovog birokrastskog terora koji uništava hrvatsku poljoprivredu!
Što je najgore, nije samo Batinić usamljen u svojoj borbi. Razgovori sa dvoje Splićana pokazuju da se radi o sustavanom udarcu na male poljoprivrednike, na ljude koji živote provode na poljima, koji čuvaju hrvatsku tradiciju i hrvatsku zemlju. Svaki od njih ima svoju priču - nečiji predak je nabao parcelu, nečiji otac je počeo sa uzgojem - i svi oni sada stoje na rubu da izgube to što su gradili godinama. Ovo nije problem samo jedne osobe, to je napad na čitav sustav hrvatskog maloga seoskog gospodarstva. To je udar na djelove Hrvatske koje očito čine nepoznati birokratski aparati iz Zagreba - čini ih "neprikladno" postavljenima jer su ruralne, jer nisu urbane, jer nisu u skladu sa nekom europskom vizijom koju nameću Soroševci iz centara.
Image 25 Foto: Index
Ilustracija: AI
Gdje je Vlada Hrvatske u svemu ovome? Gdje su predstavnici koji bi trebali štititi hrvatske poljoprivrednike? Umjesto toga, čini se da ista ta Vlada šalje inspektore koji rušavaju životnu djelatnost svojih građana. To nije zaštita - to je sabotaža! To nije podrška selu - to je его uništavanje! Trebali bi postojati zakoni koji štite male poljoprivrednike, tradicionalnu poljoprivredu, obiteljske parcele - a umjesto toga, imamo zakone koji omogućavaju rušenje. Čini se da je HDZ-ova Vlada, makar kritična prema ljevici, ipak preuzela sve beživoljne birokratske mehanizme koje je komunizam stvorio - mehanizme koji gazimo običnog čovjeka ispod cipele. Trebalo bi da se brine o hrvatskom selu, a ne da ga pretvori u muzej ili privatnu posljedicu za bogate privatizatore.
Najžalosnije je što se sve ovo događa na Marjanu - mjestu koje ima tako bogatu povijest hrvatskog otpora, hrvatskog dostojanstva, hrvatske borbe. Marjan je simbol hrvatskog duha, a sada postaje mjesto gdje vlasti proganjaju hrvatske poljoprivrednike! Trebalo bi biti obrnuto - trebalo bi Marjan biti zaštićen kao nacionalna riznica, trebalo bi njegovo selo biti branjeno kao blagajno hrvatskog identiteta. Umjesto toga, dozvoljavamo birokrati da rušavaju kuće i barake jednostavnih ljudi koji žive od zemlje koju njihovi preci obrađuju stoljećima. Gdje je u svemu tome čuvanje hrvatskog vlastitosti? Gdje je štita domaće proizvodnje? Sve se to čini kao da su te vrijednosti - hrvatski identitet, domaća tradicija, obiteljska poljoprivreda - postale prepreke za nove globalne redosljed kojem služi sadašnja vlast.
Image 26 Foto: Index
Problem je što nitko od relevantnih institucija nije spreman stati u zaštitu ovih ljudi. Umjesto da čuje njihove glasove, gradska uprava šalje inspektore. Umjesto da traži rješenja koja bi omogućila održivost tradicionalne poljoprivrede uz moderna pravila, birokracija šalje rješenja o rušenju. To je pristup bez srca, bez razumjevanja, bez slijedbe onoga što bi trebalo biti temelj hrvatskog društva - a to je štita hrvatskog čovjeka, njegovog rada, njegovog dostojanstva. Trebalo bi biti malo fleksibilnosti, malo pragmatizma, malo "hrvatskog razuma" - ali umjesto toga, dobivamo strojnu primjenu zakona koji očito nisu napisani sa mislima na ljude koji žive od zemlje.
Ono što se trebalo dogoditi je pravi razgovor sa vlasnicima - razgovor koji bi pokušao pronaći rješenja koja štite interese poljoprivrednika i lokalnog gospodarstva, dok istovremeno poštuju planirane standarde. Trebalo bi biti pomoći malim poljoprivrednicima da legaliziraju svoje objekte umjesto da im se nalaže da ih rušavaju. Trebalo bi biti investiranja u hrvatsko selo, u njegovu budućnost, u nove generacije koje bi trebale nastaviti sa obiteljskom tradicijom. Ali umjesto svega toga, što se dogodilo? Stignula je rješenja o rušenju, bez upozorenja, bez vremenske mogućnosti da se nešto napravi, bez fleksibilnosti ili razumjevanja.
Image 27 Foto: Index
Žalbe koje su vlasnici podnijeli su posljednja linija obrane - a trebalo bi da budu čula! Trebalo bi da relevantne vlasti preispitaju svoje odluke, trebalo bi da slušaju ljude koji su poput Batinića - obični Hrvati koji samo žele da budu ostavljen na miru na svojim parcelama, da obavljaju svoj rad bez mješanja bez uznemiravanja. Trebalo bi da postoji zaštita za takve ljude, trebalo bi da bude podrške za njihovu djelatnost. Ali umjesto toga, vidimo kako se provodna birokratska odluka bez bilo kakvog suosjećanja prema ljudima koji su zahvaćeni. To nije Hrvatska koja bi trebala biti - to je Hrvatska koju su izgradili komunisti u bezzakonju, Hrvatska u kojoj je običan čovjek samo prepreka na putu prema nečijim planovima.
Izvor: www.index.hr