VELIKI INTERVJU S BRAĆOM KUMERLE POVODOM 20 GODINA OTKAKO NAS JE NAPUSTIO IVO FABIJAN

Dvadeset godina prošlo je otkako nas je 16. srpnja 2006. napustio Ivo Fabijan Mrvelj, jedan od najupečatljivijih hrvatskih kantautora, skladatelja i izvođača.

Tim povodom Narodni Reporteri snimili su u zagrebačkom Maksimiru razgovor u kojem su sudjelovali Dominik Alpeza, Ivo Šošić, Petar Kumerle i Toni Kumerle. Bio je to razgovor o čovjeku čiji je opus mnogo veći od nekoliko pjesama po kojima ga pamti šira javnost.

Prema podacima Hrvatskog društva skladatelja, Ivo Fabijan rođen je 25. kolovoza 1950. u Vrbovcu. Završio je učiteljsku školu u Derventi i nekoliko godina radio u prosvjeti, a od 1974. godine u Zagrebu je nastupao kao izvođač vlastitih balada. Preminuo je u Zagrebu 16. srpnja 2006. godine.

„Ljudi ne znaju što je sve ostavio iza sebe“

Emisija je počela uz pjesmu „Striče Ivane“, jednu od najpoznatijih pjesama Ive Fabijana, a Petar Kumerle odmah je naglasio kako se njegov glazbeni opus ne može svesti samo na nekoliko naslova.

„Striče Ivane“ danas živi i na društvenim mrežama, gdje se redovito pokazuje kao veliki hit i vjerojatno najprepoznatljivija pjesma Ive Fabijana. Stih „Moj stric je bio ustaša, dobar čovjek kažu svi“ publika dobro pamti, kao i nastavak pjesme u kojem se zaziva Striče Ivane i govori da su „opet napali“. Iako je pjesma godinama bila gurana na rub, zabranjivana i praćena prijetnjom visokih kazni, pa se prema riječima Dominika Alpeze za njezino javno pjevanje može dobiti i kazna od 4.000 eura, narod je nije zaboravio. Naprotiv, danas je mnogi pjevaju više nego ikad, unatoč zabranama, kaznama i pokušajima da se izbriše iz javnog prostora.

Upravo je „Striče Ivane“, s prepoznatljivim stihom „Moj stric je bio Ustaša“, pjesma po kojoj je Fabijan široj publici najpoznatiji i zbog koje je i danas relevantan. Mladi ga sve više otkrivaju upravo kroz tu pjesmu, jer u njoj prepoznaju bunt i otpor prema sistemu. Za Dominika Alpezu, to je pravi rock’n’roll: pjesma koja izaziva reakciju, ne pristaje na šutnju i živi među ljudima, a ne salonska pobuna poput one koju predstavlja Milutin Kekin.

„Svi znaju neke njegove pjesme, ali zapravo ne znaju što je sve ostavio iza sebe i koliko je toga napravio. O njemu se danas premalo govori“, kazao je Petar Kumerle.

Fabijan nije bio samo izvođač domoljubne glazbe. Tijekom desetljeća stvaranja pisao je balade, humoristične, ljubavne, socijalne i domoljubne pjesme. Pjevao je o običnim ljudima, podstanarima, iseljenicima, radnicima, ljubavi, Zagrebu, Hercegovini i Hrvatskoj.

U njegovoj diskografiji nalaze se albumi „Moj prijatelj Fokus“, „Podstanar“, „Ja živim u velegradu“, „Pričali su meni ljudi“, „Riječ hrvatska“, „Moj narode“, „Kreni gardo“, „Vukovarska golgota“, „Tebi grade moj“ i brojna druga izdanja.

Croatia Records opisuje ga kao hrvatskog šansonijera i kantautora koji je pjesmama socijalne i društvene tematike tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina dopirao do široke publike. Njegova kompilacija „The Best of Collection“ obuhvaća dvadeset pjesama iz različitih razdoblja karijere.

Petar Kumerle: „Otkrivao sam pjesmu po pjesmu“

Petar Kumerle ozbiljnije se počeo baviti Fabijanovim opusom 2019. godine. Prijatelj iz srednjoškolskih dana tada mu je otkrio pjesmu „Kad sklopim oči“, nakon čega je počeo tražiti druge, manje poznate snimke.

„Svi su mi otkrivali ponešto. Najviše su mi pjesme pokazivali ljudi iz Hercegovine. Ja sam slušao, učio i pokušavao gledati objektivno. Glazbenik sam već dvadeset godina i mislim da je Ivo Fabijan bio odličan skladatelj i odličan tekstopisac“, govori Petar Kumerle.

Što je dublje ulazio u njegovu diskografiju, otkrivao je sve više pjesama i izdanja o kojima se danas gotovo ništa ne zna.

Prema njegovu istraživanju, u domaćim i međunarodnim glazbenim bazama uspio je povezati 141 zapis s Fabijanovim opusom. Ipak, uvjeren je da konačan broj njegovih djela nije potpun.

„Njegov producent Božo Medić rekao mi je da postoji još mnogo toga. Ljudi mi se javljaju i šalju tekstove i podatke o pjesmama. Toliko je materijala raspršeno na različitim stranama da ga netko mora povezati u jednu veliku priču“, objašnjava Petar.

Vraćanje Fabijana u digitalne glazbene arhive

Petar je dio vremena posvetio uređivanju podataka u međunarodnim diskografskim bazama. Njegov cilj bio je povezati Fabijanove albume, pjesme i glazbene kodove kako bi se točni podaci ponovno pojavili u internetskim tražilicama.

„Dok sam istraživao kako funkcionira pozadina glazbene industrije, počeo sam iste metode primjenjivati na Fabijanov opus. Popunjavao sam diskografske podatke koje Google zatim može preuzeti i prikazati. Važno mi je da ti podaci ostanu dostupni“, kazao je.

Pokušao je pokrenuti i dopunjavanje podataka na Wikipediji, ali je zbog vlastite uključenosti u projekt naveo mogući sukob interesa i ostavio prijedloge drugim urednicima.

Dominik Alpeza: „Narod ga nikada nije zaboravio“

Dok se Petar posvetio istraživanju i digitalnom arhiviranju, Dominik Alpeza Fabijanove pjesme pamti iz svakodnevnog života, s okupljanja, putovanja i nogometnih utakmica.

„Meni Ivo Fabijan nikada nije bio zaboravljen. Njegove domoljubne pjesme slušam više od 25 godina. Pjevali smo ih i kada smo išli na utakmice. Ljudi ih i danas vole“, govori Alpeza.

Prema njegovim riječima, zanimanje publike najbolje se vidi na društvenim mrežama. Kada se objave Fabijanove pjesme, one i danas privlače velik broj pregleda i reakcija.

„U tim pjesmama postoji prkos i bunt. Ljudi u njima prepoznaju nešto svoje. Narod ga neće zaboraviti i njegove će se pjesme nastaviti pjevati“, poručuje Dominik.

Omaž snimljen ispred stoljetnog štaglja

Braća Kumerle odlučila su dvadesetu obljetnicu Fabijanove smrti obilježiti glazbenim omažem. S gitaristom Robijem otišli su u Zelinu, gdje su ispred štaglja starog gotovo stotinu godina snimili svoje izvedbe njegovih pjesama.

Među odabranim naslovima našli su se „Kad sklopim oči“, „Otvori Marija vrata“, „Zagrebe moj“, „Hercegovino“ i druge skladbe.

„Otišli smo u Zelinu i izveli njegove pjesme s punim srcem i dušom. Željeli smo napraviti nešto konkretno povodom dvadesete obljetnice“, objasnio je Petar Kumerle.

Tijekom razgovora Toni Kumerle je na gitari svirao sve pjesme u podcastu, među njima i dijelove pjesama „Hercegovino“ i „Zagrebe moj“. Upravo takve jednostavne izvedbe najbolje pokazuju zbog čega Fabijanove pjesme još žive: ljudi ih lako prihvaćaju kao dio vlastitih uspomena i identiteta.

„O njemu se može razgovarati satima“

Fabijanov opus obuhvaća šansonu, zabavnu glazbu, socijalne balade, humor, domoljublje i rockerski bunt. Njegove pjesme govore o različitim krajevima i ljudima, od Zagreba i Slavonije do Hercegovine i hrvatskog iseljeništva.

„O njemu se može razgovarati pet sati, a opet se ne bi stiglo spomenuti sve što je napravio“, zaključuju Dominik Alpeza i Petar Kumerle.

Dvadeset godina nakon njegove smrti ostaje pitanje je li hrvatska javnost učinila dovoljno kako bi sačuvala njegovu ostavštinu. Braća Kumerle svoj su odgovor već dala: istražuju, arhiviraju i ponovno izvode njegove pjesme.

Jer izvođač može otići, ali njegove pjesme ostaju. Dok god ih netko sluša, izvodi i prenosi novim generacijama, Ivo Fabijan Mrvelj neće biti zaboravljen.