ŽAJA OSLOBOĐEN! Sud odbacio optužbe za smrt sestara - tko je kriv?

NAKON gotovo dvadeset godina čekanja, obitelji sestara Višnje i Gordane Filipović dobile su presudu koju nisu očekivale - Robert Žaja je pravomoćno oslobođen optužbi za izazivanje teške prometne nesreće u kojoj su 2006. godine kod Čavala poginule dvije mlade hrvatice. Visoki kazneni sud potvrdio je presudu riječkog Županijskog suda i odbio žalbu Državnog odvjetništva. Dvije djevojke nikada nisu dobile pravdu, a njihove obitelji ostaju sa pitanjima koja nikad nisu dobila odgovore.

Odluka Visokog kaznenog suda temelji se na tome što je sud zaključio da nema dovoljno materijalnih dokaza za osudu. Iako je više svjedoka izjavilo da su vidjeli vozilo koje se kretalo u suprotnom smjeru neposredno prije nesreće, njihovi su opisi bila toliko proturječna da se nisu mogla smatrati pouzdanima. Nikad se nije utvrdilo s sigurnošću radi li se o tamnoplavom Renaultu Cliju koji je bio u vlasništvu Žaje, niti se mogla sa sigurnošću utvrditi marku automobila ili njegove registarske oznake. Svjedoci nisu bili sposobni dati konzistentne podatke koji bi mogli dovesti do sigurne identifikacije vozila.

Image 7

Foto: Index

Sud je odbio i iskaz svjedoka koji je dijelio zatvorsku ćeliju sa Žajom i tvrdio da mu je optuženik tijekom boravka u zatvoru признан krivnju. Iako je tužiteljstvo ustrajalo na svojoj tezi da je Žaja svjesno ugrozio druge sudionike u prometu vlastitom besprizornom vožnjom, sud je smatrao kako taj iskaz nije dovoljno pouzdan da bi se na njega oslonio pri donošenju osude. Bez materijalnih dokaza, bez fotogrametrijskih analiza, bez forenzičnih dokaza - samo su riječi bile na stolu, a riječi nisu dovoljne za osudu.

Tragedija se dogodila u prosincu 2006. godine na autocesti A6 kod Čavala kada su sestre Višnja i Gordana Filipović putovale iz Rijeke prema Zagrebu u Toyoti Yarisu s još trojim prijatelja. Iz suprotnog smjera naišlo im je vozilo koje je presijedilo cestu. Kako bi izbjegla direktan sudar koji bi sigurno bio smrtonosan, Višnja Filipović, koja je bila vozač, naglo je skrenula vozilo udesno. Ta paničtna akcija dovela je do toga da se automobil više puta prevrnuo duž autoceste. Više od jednog prevrta - automobil je bila totalna ruševina.

Nesreća je bila katastrofalna za mlade ljude koji su bili u vozilu. Višnja Filipović je preminula na mjestu nesreće od teških ozljeda koje nije mogla preživjeti. Njezina sestra Gordana je bila živa nakon pada, prebačena je u bolnicu, ali je njenim ozljedama podlegla sljedeći dan. Trebala je biti ozdravljenja, trebala je nastaviti sa životom - ali nije bilo. Trojica mladića koji su također bili u autu su preživjela, ali nikad nisu bili isti nakon toga - psihički, fizički, duševno.

Ilustracija: AI

Slučaj je ostao neriješen punih deset godina. Nijemo je čekala obitelj, čekali su prijatelji koji su preživjeli, čekala je javnost. Nitko nije odgovarao za smrt dviju mladih žena. Tek deset godina kasnije, na desetu godišnjicu tragedije 2016. godine, uhićen je Robert Žaja. Deseta godišnjica - kao da su ga uhitili jer su trebali nekog za taj den, trebali su pokazati da nešto rade. Deset godina kasnjenja je vrijeme koje je dovoljno da se dokazi izgube, da svjedoci zaborave detalje, da nesreća postane legenda umjesto činjenice.

Tijekom istrage i sudskog procesa koji je trajao još nekoliko godina, tužiteljstvo je pokušalo da sagradi slučaj protiv Žaje temeljem svjedočanstava. Međutim, svaka činjenica je bila upitna, svaki detalj je bio kontradiktoran. Jedan svjedok je rekao da je vozilo bilo tamno, drugi da je bilo svijetlo. Jedan je rekao da je bila Renault, drugi da je bio neka druga marka. Jedan je dao brzinu od 120 kilometara na sat, drugi da je vozilo vozilo sporo. Kako možete sastaviti slučaj kada svjedoci ne mogu dati konzistentne informacije?

Sudska borba je trajala godinama, sa žalbama i protuženalbama. Tužiteljstvo je bili uporan - htjeli su osudu bez obzira na nedostatak dokaza. Ali sud je morao primijeniti princip pravnog sustava: osoba je nevinovna dok se ne dokaže da je kriva preko svih razumnih sumnji. U tom slučaju, bilo je previše razumnih sumnji. Bilo je premalo konkretnih, opipljivih dokaza. Bilo je previše pretpostavki i nedostatka čvrstih činjenica.

Sada, nakon što je Visoki kazneni sud dao konačnu presudu oslobađanja, nema više mogućnosti za nove procese ili žalbe. Žaja je zakonski oslobođen, ali to ne znači da je nevatan - u očima javnosti, posebno u očima obitelji Filipović, on ostaje osumnjičenim. Društveno, on može biti zauvijek osudjen čak i ako pravni sustav kaže da je slobodan. To je teret koji će nositi zauvijek.

Pravi problem u ovom slučaju je što dvije mlade žene, dvije kćeri, dvije sestre, dvije prijateljice - nikad nisu dobile ni tko je to imao za pokojnika. Ako nije Žaja, onda tko je vozač koji je došao iz suprotnog smjera? Postoji li taj automobil s tamnoplavom bojom negdje? Je li vozač tog automobila ikada bio ozbiljnije istraživan? Odgovora nema. Obitelj čeka odgovore koje će čekati zauvijek. Hrvatska pravosudna sustav nije dao obitelji ni zatvoren slučaj - dao im je samo pitanja bez odgovora.

Ova presuda je promjena koju su neki čekali, ali nije to bilo zadovoljstvo. To nije bila presuda koja je donijela zatvenog - to je bila presuda koja je ostala otvorena, neugodna i neblagorodnija od početka. Dvoje mladih hrvatica je mrtvo, njihove obitelj je razorena, a pravednost je bila nedostižna. To je Hrvatski sustav pravde 2026. godine - nema odgovora, nema cemlje, nema mira za one koji tuguju.