UDARNO
SVIJET

Francuska eutanazijska spirala: pacijent želi živjeti, liječnici i sud stali uz smrt

U Parizu Rémi, pacijent pri svijesti, jasno kaže da želi živjeti. Liječnici žele prekinuti održavanje života kao „nerazumnu upornost“, a Državno vijeće stoji uz njih: volja pacijenta završava s primjenom zakona. Kultura smrti u Europi je upozorenje Hrvatskoj.

Redakcija· 14. ruj 2026. u 22:15· 👁 118
Francuska eutanazijska spirala: pacijent želi živjeti, liječnici i sud stali uz smrt
AI ilustracija · Narodni Reporteri

Nedugo nakon što je Francuska donijela zakon kojim se odobrava eutanazija, u javnost je ušao granični slučaj koji razotkriva smrtonosnu spiralu. U bolnici Pitié-Salpêtrière u Parizu, Rémi, muškarac koji se nakon teške nesreće probudio iz kome, dosljedno tvrdi da želi nastaviti živjeti. Njegova obitelj stoji uz njega. Liječnici, međutim, smatraju da liječenje koje ga održava na životu predstavlja „nerazumnu upornost“ i pokrenuli su postupak za ukidanje. Državno vijeće stalo je uz liječnike. U odluci stoji jeziva rečenica: volja pacijenta završava s primjenom zakona.

Narodni Reporteri ovdje ne vide medicinsku nijansu. Vide kulturni preokret. Kad se autonomija slavi samo ako vodi u smrt, a zanemaruje kad traži život, više nije riječ o milosrđu. Riječ je o kulturi smrti. Hrvatska to mora čitati kao upozorenje, ne kao daleku francusku dramu.

Pacijent pri svijesti, a sud bira prekid

Rémijeva priča, kako je prenosi The European Conservative i narod.hr, izvanredna je. Nakon nesreće s teškim neurološkim oštećenjem bio je u komi. Protivno očekivanjima, probudio se. Stanje je i dalje teško: ovisi o postupcima održavanja života i živi s teškim invaliditetom. Ali može komunicirati. I nedvosmisleno kaže da želi živjeti.

Obitelj je odbila prekid liječenja i krenula u pravnu bitku. Žalba je osporavala medicinsku procjenu „nerazumne upornosti“ po Zakonu Claeys-Leonetti, koji je do novog zakona o potpomognutom umiranju uređivao kraj života. Državno vijeće nije prihvatilo argument da izričita želja svjesnog pacijenta mora imati prednost. Potvrdilo je liječnike. Poruka je institucionalna: zakon i medicinski kolegij mogu nadjačati želju za životom.

Autonomija samo u jednom smjeru

Mjesecima su zagovornici eutanazije vikali o apsolutnoj volji pacijenta kad želi umrijeti. U Rémijevu slučaju događa se suprotno. Pacijent traži život. Ta želja nije dovoljna. Obitelj se konzultira, ali nema pravo veta. Odluka pripada liječniku nakon kolegijalnog postupka. To je ozbiljan preokret načela autonomije: individualna volja vrijedi kad vodi u smrt, a može se zanemariti kad traži skrb.

Grégor Puppinck iz Europskog centra za pravo i pravdu ustvrdio je da je ovo prvi put da liječnici odlučuju prekinuti liječenje protiv izričite volje svjesnog pacijenta i time uzrokuju smrt. Slučaj Vincenta Lamberta bio je drugačiji: Lambert nije ponovno zadobio svijest niti je jasno izrazio želju za životom. Rémi jest. Zato je ova presuda crvena linija, ne nijansa.

Kultura smrti i lekcija za Hrvatsku

Francuska je ušla u spiralu koju su kritičari najavljivali: najprije „strogo regulirana“ eutanazija, zatim širenje kriterija, zatim medicinska moć nad životom čak i kad pacijent kaže ne. To nije napredak. To je barbarstvo u bijelom mantilu. Život od začeća do prirodne smrti nije „ekstrem“. To je civilizacijski minimum koji je Split i Dalmacija nedavno podsjetili i kroz javne nagrade vezane uz kulturu života.

Hrvatska mora odbiti uvoz te spirale. SDP i Možemo! brže će braniti „pravo na izbor“ kad se radi o smrti, nego dostojanstvo života kad je neugodan, skup ili medicinski teško mjerljiv. Suverenistička i kršćanska linija kaže obrnuto: država i medicina postoje da štite život, ne da ga administrativno gase kad procjena kaže da „nema dovoljno izgleda“.

Što Hrvatska mora držati

Jasan pravni i etički okvir u kojem se želja svjesnog pacijenta za životom ne može pregaziti floskulom o „nerazumnoj upornosti“. Zaštitu savjesti liječnika koji odbijaju sudjelovati u eutanaziji. Javnu kulturu koja slavi život od začeća, obitelj i skrb, a ne industriju smrti maskiranu u suosjećanje. I politički otpor prema bruxelleskom i zapadnoeuropskom pritisku da se eutanazija normalizira kao „moderno pravo“.

Milosrđe nije ubojstvo. Milosrđe je skrb, bol, prisutnost i odbijanje da se čovjeka proglasi viškom. Kad sud kaže da volja za životom završava s zakonom, zakon je već izgubio dušu.

Zaključak

14. rujna 2026. Francuska šalje poruku Europi: možeš htjeti živjeti i ipak izgubiti pred liječničkim kolegijem i Državnim vijećem. Narodni Reporteri šalju obrnutu poruku Hrvatskoj: ne uđi u tu spiralu. Brani život. Brani obitelj. Brani pravo reći „želim živjeti“ i da ta rečenica ima težinu. Jer narod koji normalizira smrt kao rješenje, ubrzo normalizira i nestanak sebe.

Izvor: narod.hr

Komentari

Učitavam komentare…
HNIS · DOSJE