Zurovec: Srbija je ludnica s četnikom na čelu. Stop EU ulasku
Gradonačelnik Svete Nedelje: trgovina da, EU put ne dok traje kult Mladića. Vojni pogreb, Marakana, relativizacija žrtve.

Dario Zurovec nije diplomatski šaptao. U Studiju 4 HRT-a, u kontekstu kulta Ratka Mladića u Srbiji, gradonačelnik Svete Nedelje i saborski zastupnik rekao je ono što Zagreb često zamata u „dijalog“: Srbija je trenutačno „ludnica na otvorenom“ s rehabilitiranim četnikom na čelu — i dok je tako, strogo je protiv njezina ulaska u EU.
To nije govor mržnje. To je govor pamćenja. Nakon vojničkog ispraćaja Mladića pod državnom zastavom, nakon minute šutnje na Marakani i skandiranja Delija i Grobara, Hrvatska više nema luksuz da pretvara zločinca u „kompleksnost regije“.
Trgovina da, EU put ne
Zurovec crta jasnu crtu: normalna trgovina i komunikacija — da. Europski put dok se žrtve pretvaraju u zločince, a zločinac u heroja — ne. „Mi smo bili žrtve i nas se sad pokušava na jedan perfektan način pretvoriti u nekakve zločince,“ kazao je. Dodao je i povijesni odmak: „petsto godina razlike u povijesti.“ To nije folklor. To je podsjetnik da se političke kulture ne ujednačuju PowerPointom iz Bruxellesa.
Tko danas u Saboru ili na Twitteru zove takav stav „eskalacijom“, nek’ prvo objasni vojsku koja nosi lijes osuđenog genocidara. Nek’ objasni derbi na kojem se zakleti neprijatelji ujedine samo oko imena Mladića. Diplomacija bez crvene crte nije mudrost — to je kapitulacija na rate.
„Rehabilitirani četnik“ nije metafora
Zurovec Vučića zove rehabilitiranim četnikom: čovjekom koji je „nosio gajbe i išao na safari na ljude u Sarajevu“. Može se sporiti ton. Ne može se sporiti smjer Beograda: od UEFA kazni Zvezdi, preko ministara na komemoracijama, do poruka da bi nova vlast tjerela Srbe na Thompsona. To je država koja svoj mit gradi na negiranju tuđe boli — i onda traži EU kao nagradu za „stabilnost“.
Hrvatska je već pokazala minimum: radnici iz BiH koji slave Mladića gube dozvole. To nije „ksenofobija“. To je uvjet da ulaznica u RH nije besplatna za kult zločinca. Zurovec ide korak dalje: isti princip na razini Unije. Ako EU gutа taj kult, Hrvatska ne smije gutati šutnju.
Relativizacija kod kuće
Najopasniji dio nije Beograd. Najopasniji dio je Zagreb koji relativizira. Možemo! i SDP brži su u moralnim lekcijama Thompsonu nego u osudi parade za Mladića. Brži su u „suočavanju“ Hrvata nego u suočavanju s četničkim ritualom na otvorenom. Zurovec to imenuje: dok nas pretvaraju u zločince, mi još uvijek tražimo „balans“ u naslovima.
Balans između žrtve i krvnika nije novinarstvo. To je pranje. Narodni Reporteri neće prati. Marakana, vojni pogreb, Zurovčeva rečenica — ista linija: tko slavi Mladića, ne ulazi u klub „europskih vrijednosti“ bez računa. Tko u Hrvatskoj to relativizira, radi posao Beograda besplatno.
Što suverena politika radi
Suverena politika ne zatvara granicu trgovini. Zatvara granicu amneziji. Traži jasne uvjete: bez kulta genocida, bez vojničkih počasti zločincu, bez izvoza mitova u naše škole i mreže. Zurovec je rekao naglas što bi vanjski posao morao govoriti svaki dan. Ako ga ljevica zove ekstremistom zbog toga, priznaje da joj je važniji brend „regije“ od grobova Vukovara.
Zaključak
Srbija s Mladićem u liturgiji nije partner za EU blanko-ček. Hrvatska koja to kaže nije agresor — ona je država koja pamti. Zurovec je samo prestao šaptati. Vrijeme je da Zagreb prestane glumiti da nije čuo.
Izvor: narod.hr / HRT Studio 4, 5.–6. 9. 2026.
Izvor: narod.hr




