Svećenik stao uz oca Igora Štimca: „Dobro treba priznati dok je čovjek živ“

• Don Senko Antunović javno je progovorio o Vladi Štimcu
• Istaknuo je njegov doprinos izgradnji crkve svetih Petra i Pavla u Kleku
• Prema svjedočanstvu bivšeg župnika, u pothvatu je sudjelovala cijela obitelj
• Objava je uslijedila nakon javne prepirke Igora Štimca i Severine

Nakon što je javna rasprava između Igora Štimca i Severine prerasla u osobni sukob u kojem se spominjala i Štimčeva obitelj, oglasio se čovjek koji tvrdi da je Vladu Štimca osobno poznavao i svjedočio njegovu radu.

Riječ je o don Senku Antunoviću, nekadašnjem župniku župe Slivno Ravno, koji je objavio svjedočanstvo o doprinosu Vlade Štimca izgradnji crkve svetih Petra i Pavla u Kleku.

Svećenik je naglasio da se ne želi uključivati u osobne obračune niti Vladu Štimca prikazivati kao čovjeka bez pogreške. Njegova je namjera, kako piše, javno potvrditi dobro kojemu je osobno svjedočio.

„Dobro treba priznati dok je čovjek živ“

Don Antunović navodi da je tijekom službe u župi Slivno Ravno pratio izgradnju crkve svetih Petra i Pavla. U tome se pothvatu, prema njegovu svjedočanstvu, posebno isticao upravo Vlado Štimac.

„Vlado nije bio čovjek koji je samo dao prilog i otišao. On se osobno zauzeo za izgradnju crkve.“

Prema njegovim riječima, Štimac je projektu darovao vrijeme, energiju, organizacijske sposobnosti i osobni trud. Sudjelovao je u razgovorima, organizaciji i rješavanju problema koji su pratili izgradnju.

Svećenik navodi i da je Štimčeva uloga zabilježena u izvještaju Informativne katoličke agencije iz 2004. godine, u kojem je navodno spomenut kao glavni koordinator izgradnje.

Doprinos cijele obitelji

Don Antunović nije govorio samo o Vladi Štimcu. Posebno je spomenuo njegovu suprugu Ljubicu i njihova tri sina, smatrajući da je cijela obitelj na svoj način sudjelovala u pothvatu.

Vrijeme koje je Vlado Štimac provodio pomažući izgradnji crkve bilo je vrijeme koje nije mogao provesti sa svojom obitelji. Zbog toga je, smatra svećenik, dio zahvalnosti potrebno uputiti i njegovim najbližima.

„Govorim o obitelji koja je u jednom razdoblju svoga života dala svoj doprinos da Klek dobije crkvu koja će služiti Bogu i ljudima.“

Crkva nije samo građevina

U svojem svjedočanstvu don Antunović podsjetio je da se crkva izvana može promatrati kao spoj kamena, zidova, krova i zvonika, ali da iza svakoga takvog zdanja stoje godine rada, odricanja i pomoći brojnih ljudi.

Crkvu svetih Petra i Pavla opisao je kao mjesto slavljenja Euharistije, naviještanja Božje riječi, krštenja, vjenčanja, molitve i posljednjih ispraćaja. Zbog toga njezina izgradnja, ističe, nije bila samo građevinski projekt nego služenje lokalnoj zajednici i Crkvi.

„Kao tadašnji župnik mogu posvjedočiti: Vlado Štimac, zajedno sa svojom obitelji, ostavio je svoj trag u povijesti crkve svetih Petra i Pavla u Kleku.“

Prilog za stradale u Omišu

U objavi koja prati svećenikovo svjedočanstvo navodi se i nedavni događaj iz Opuzena. Prema riječima osobe koja tvrdi da je bila nazočna, Vlado Štimac došao je na nedjeljnu misu nakon što je čuo da će se prikupljati dobrovoljni prilozi za stradale u Omišu.

Navodno je stigao iz Kleka kako bi osobno dao prilog, bez pozivanja medija i javnog isticanja svojega čina. Budući da je riječ o svjedočanstvu objavljenom na društvenim mrežama, taj navod treba promatrati kao iskaz očevica.

„Istinu treba čuvati“

Don Antunović otvoreno je napisao da Vladu Štimca ne smatra čovjekom bez slabosti. Smatra, međutim, da nije ispravno prešutjeti dobro koje je netko učinio, posebno kada postoje ljudi koji su tomu osobno svjedočili.

Vlado Štimac danas je u devedesetim godinama i živi sa suprugom Ljubicom. Nekadašnji župnik zbog toga je odlučio svoje svjedočanstvo iznijeti dok su oboje još živi.

„Ne treba čekati da čovjek ode s ovoga svijeta pa tek tada govoriti o njegovu dobru. Dobro treba priznati dok je čovjek živ.“

U vremenu u kojem se politički i osobni sukobi sve češće vode preko članova obitelji, ovo svjedočanstvo donosi drukčiju perspektivu: onu čovjeka koji govori o konkretnim djelima kojima je, prema vlastitim riječima, osobno svjedočio.

Izvori: javna objava don Senka Antunovića; objava prenesena preko portala Hercegovka.net. Navodi o dobrovoljnom prilogu temelje se na iskazu objavljenom na društvenim mrežama.