Xhaka nakon Haaga: Thaçi se „borio za slobodu“. To nije sport, to je mit
Nakon 25 godina Thaçiju, Granit Xhaka IG: borili se za zemlju i slobodu. Taulant: uvijek uz vas. Otac Ragip u PDK. Blick i švicarski komentatori: izbaciti iz reprezentacije. NR: veličanje OVK osuđenika; Hrvatska pamti Uzdol i dvostruke aršine.

Nakon što je haški sud Hashimu Thaçiju izrekao 25 godina zatvora zbog ratnih zločina, kapetan švicarske reprezentacije Granit Xhaka na Instagram priči napisao je da su se borili za svoju zemlju i slobodu svoje domovine. Brat Taulant dodao je Uvijek smo uz vas i Nevjerojatno. Švicarski Blick donio je naslov o solidarnosti braće s osuđenim bivšim predsjednikom Kosova. Dio komentatora traži izbacivanje iz reprezentacije. Nogomet ovdje nije izvan politike. Nogomet je pozornica na kojoj se veliča OVK čelnik osuđen za ratne zločine.
Što su braća Xhaka objavila
Granitova poruka kratka je i jasna: borba za zemlju i slobodu. Taulantove objave idu u istom smjeru, uz fotografije i poruke podrške. Blick povezuje kontekst: otac Ragip Xhaka član je Demokratske stranke Kosova (PDK), Thaçijeve stranke, i kandidirao se za kosovski parlament u veljači 2025. Thaçi je PDK vodio od 2000. do 2016. Porodica nije slučajni promatrač. Porodica je politički ukorijenjena.
Reakcije u Švicarskoj bile su podijeljene. Dio čitatelja traži da kapetan ne veliča ratnog zločinca i da napusti dres. Dio se skriva iza slobode govora. Sloboda govora postoji. Postoji i javna ocjena: kapetan reprezentacije nije privatni bloger. Kapetan nosi državu na rukavu. Kad taj rukav postane bilbord za osuđenika, država ima pravo reagirati.
Haag nije Instagram filter
Thaçi je u utorak osuđen na 25 godina. Uz njega su u istom valu osuda vezani i drugi OVK čelnici, s dugim kaznama. Sud nije pisao navijački slogan. Sud je pisao o ratnim zločinima s kraja 90-ih. Xhakina poruka taj kontekst briše i zamjenjuje mitom o čistoj borbi za slobodu. Mit je politički alat. Mit nije povijest.
Hrvatska taj tip mita poznaje. Hrvatska pamti Uzdol i druge zločine, pamti haške dvostruke aršine i pamti kako se na Balkanu heroizacija brzo pretvara u poricanje žrtava. Kad nogometaš iz Švicarske glorificira osuđenika, poruka stiže i u Zagreb, Split i Mostar. Poruka glasi: presuda je nevažna ako je naš. Takva poruka nije sportska. Takva poruka je politička.
Nogomet, PDK i političko nasljeđe
Veza Xhaka obitelji s PDK-om nije fudbalski detalj. To je okvir u kojem podrška Thaçiju nije impulsivni emoji, nego kontinuitet. Kad kapetan reprezentacije uđe u taj okvir, ulazi u prostor u kojem sport pere politiku. Švicarski komentatori koji traže izbacivanje iz reprezentacije ne traže cenzuru. Traže da državni dres ne bude bilbord za osuđene vođe OVK.
Srpski mediji burno su reagirali. To ne čini Xhakin potez ispravnim. To samo pokazuje koliko je tema zapaljiva. Zapaljivost nije razlog za šutnju. Zapaljivost je razlog za jasan stav: ratni zločin ostaje ratni zločin i kad ga potpiše popularni veznjak. Popularnost ne briše dosje.
Dvostruki aršini koje Hrvatska prepoznaje
Europa voli moralne lekcije Balkanu. Europa rjeđe voli gledati vlastite zvijezde dok peru biografije osuđenika. Hrvatska je prošla desetljeća u kojima su haške presude tumačene selektivno, ovisno o tome tko sjedi na klupi. Zato Xhakina priča nije samo Kosovo. To je test: vrijedi li presuda o ratnom zločinu kad smeta navijačkoj mitologiji.
Ako vrijedi, onda kapetanova Instagram priča nije hrabrost. Onda je relativizacija. Ako ne vrijedi, onda je Haag rekvizit. Hrvatska ima razloga odbiti rekvizit. Pamćenje žrtava nije mržnja. Pamćenje je uvjet da se zločin ne opere dresom i lajkovima.
Što sport ne smije prati
Granit Xhaka ima pravo na mišljenje. Švicarska reprezentacija ima pravo na standard. Standard je jednostavan: ne glorificirati osuđene za ratne zločine. Thaçijeva kazna od 25 godina nije detalj uz rezultat utakmice. To je okvir. Narodni Reporteri bilježe Xhakinu podršku kao politički čin u sportskom dresu. Hrvatska pamti žrtve i pamti dvostruke aršine. Nogomet koji to zaboravi prestaje biti igra i postaje propaganda.
U regiji se već vidi diga: jedni slave „slobodu“, drugi broje žrtve. Hrvatski čitatelj ne mora birati između tih bubnjeva. Mora birati činjenicu haške presude. Kad kapetan švicarske reprezentacije stane uz osuđenog OVK čelnika, to nije privatna solidarnost. To je javni signal. Signal se odgovara jasno: zločin se ne pere dresom.
Izvor: www.jutarnji.hr
Komentari
Jakirović iz Hulla: gledam prema Manchester Unitedu, Dinamu cilj mora biti Liga prvaka
Vlada Splitu dala pravo građenja za Hajdukov kamp u Stobreču: 72.000 m2 bez naknade
Vušković nakon 1404 dana: HSV ga dočekao, a Sinner za slično dobio tri mjeseca
Flick potvrdio: Livaković treći u Barci. Szczęsny ušao, pogriješio, ostaje drugi
