Vlada usvojila zakon o energetskim georesursima: geotermalna, ugljikovodici i skladištenje CO2 u jednom okviru

Vlada je u četvrtak usvojila konačni prijedlog Zakona o istraživanju i eksploataciji energetskih georesursa, priopćio je HRT. Zakon uspostavlja jedinstven okvir za naftu, plin, geotermalne vode u energetske svrhe, geološke formacije za skladištenje ugljikova dioksida te druge podzemne resurse. Poruka iz Vladina dokumenta jasna je: manje fragmentiranih procedura, više predvidljivosti za ulagače i brža administracija.

Državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva Ivo Milatić kazao je da zakon predstavlja korak prema energetskoj tranziciji i novom investicijskom ciklusu. Umjesto dosadašnjeg parcijalnog pristupa uvode se jedinstvena pravila, fleksibilniji modeli ulaganja i jasnija uloga države. To nije samo pravni tidy-up. U zemlji koja plaća uvoz energije i sjedi na geotermalnom potencijalu, administrativna brzina može odlučiti hoće li projekt ostati na papiru ili doći do bušotine.

Što točno ulazi u jedinstveni okvir

Dokument pokriva istraživanje i eksploataciju ugljikovodika, geotermalne vode za toplinarstvo i proizvodnju električne energije, te skladištenje i utiskivanje CO2. Predviđena je aktivnija uloga države u naftno-rudarskim projektima preko Agencije za ugljikovodike ili trgovačkog društva u potpunom ili djelomičnom vlasništvu Republike Hrvatske. Različiti modeli nadmetanja ovise o vrsti projekta i zakonskim uvjetima, s ciljem zaštite javnog interesa i kontinuiteta radova.

Poseban naglasak stavljen je na geotermalnu energiju: poticanje ulaganja, ubrzanje postupaka te razvoj lokalnih sustava grijanja i proizvodnje energije. Hrvatska već ima pozitivne signale s bušotina kod Velike Gorice, Osijeka, Vinkovaca i Zaprešića. Ako zakon stvarno skrati rokove, lokalne toplinske mreže mogu dobiti domaći izvor umjesto uvoznog plina.

CCS i druga namjena starih bušotina

Zakon uređuje i geološko skladištenje ugljikova dioksida, čime se otvara prostor za CCS projekte i dekarbonizaciju industrije. U konačnom prijedlogu razriješeni su uvjeti za izmjenu ili ukidanje dozvole za skladištenje CO2, propisana je obvezna izrada nacionalnog plana sanacije, a brisana je odredba koja je ograničavala razdoblje u kojem država nakon prijenosa odgovornosti može od prethodnog investitora tražiti naknadu troškova nastalih protupravnim postupanjem.

Postojeće bušotine i infrastruktura dobivaju mogućnost nove namjene: geotermalni projekti, skladištenje CO2 i druge energetske aktivnosti. Omogućeno je i paralelno te sukcesivno korištenje istog prostora za različite georesurse. To je, kako se navodi, novi razvojni koncept upravljanja podzemnim potencijalima: ista rupa u zemlji može služiti više svrha kroz životni ciklus polja.

Zašto je ovo važno za cijene i sigurnost opskrbe

Hrvatska je uvoznik energije. Svaki domaći kilovat iz geoterme ili bolje iskorišten ugljikovodik smanjuje izloženost vanjskim šokovima. Zakon sam po sebi ne pali turbine, ali može ukloniti birokratske čepove zbog kojih projekti godinama stoje. Kraći rokovi, jasnija pravila i mogućnost preusmjeravanja stare infrastrukture znače niže transakcijske troškove za ulagače i brži povrat za lokalne zajednice.

Istodobno, CCS nije magija. Skladištenje CO2 traži strogi nadzor, sanacijske planove i odgovornost nakon zatvaranja. Uvrštavanje tih elemenata u zakon signal je da država ne želi samo „zeleni marketing“, nego i okvir u kojem se štete i troškovi ne prebacuju tiho na porezne obveznike.

Što dalje

Nakon Vladina usvajanja konačnog prijedloga slijedi saborska procedura. Ključ bit će provedba: koliko brzo AZU i nadležna tijela stvarno skrate rokove, kako će se birati modeli nadmetanja i hoće li lokalne zajednice vidjeti korist od geotermalnih sustava grijanja. Ako zakon ostane samo naslov, ništa se ne mijenja. Ako ubrza stvarne projekte, Hrvatska može početi ozbiljnije vaditi energiju ispod vlastitih nogu umjesto da je uvozi po tuđoj cijeni.

Lokalni učinak: grijanje gradova umjesto uvoznog plina

Geotermalni projekti kod Zaprešića, Velike Gorice i slavonskih gradova već pokazuju da toplina iz bušotine može hraniti mreže koje danas ovise o plinu. Ako novi zakon stvarno ubrza dozvole, lokalne samouprave dobivaju alat da planiraju zimske sezone s manje izloženosti cijenama s burze. To nije apstraktna tranzicija. To je račun za grijanje i sigurnost opskrbe u Panonskom dijelu zemlje gdje je geotermalni gradijent iznad europskog prosjeka.

Ulagači traže predvidljivost. Jedinstveni okvir s jasnim nadmetanjem i ulogom AZU-a smanjuje rizik da projekt zapne između više zakona i agencija. Hrvatska ne može uvoziti stabilnost. Može je kopati, skladištiti i grijanjem vraćati građanima.