Tko je Björn Höcke: profesor povijesti koji iz sjene vlada AFD-om

Dok se europska javnost uglavnom bavi Alice Weidel, iza televizijski prihvatljivijeg lica AfD-a već godinama djeluje čovjek koji je stranku gurnuo mnogo dublje u nacionalistički prostor. Björn Höcke nema najvišu funkciju na saveznoj razini, ali kontrolira snažnu regionalnu organizaciju, raspolaže odanom stranačkom mrežom i određuje granice onoga što AfD smije izgovoriti.

Njegov politički uspon pokazuje kako se stranka osnovana zbog eura pretvorila u najsnažniji izazov njemačkom poslijeratnom poretku.

Profesor iz zapadne Njemačke

Björn Uwe Höcke rođen je 1. travnja 1972. u Lünenu, u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj. Odrastao je u Porajnju-Falačkoj, a studirao je povijest i sport. Prije ulaska u profesionalnu politiku radio je kao gimnazijski profesor u Hessenu.

Oženjen je i ima četvero djece. Danas živi u Bornhagenu, malom mjestu u Tiringiji. U službenoj biografiji tirinškog parlamenta naveden je kao profesor povijesti i sporta u zvanju Oberstudienrat. Od ulaska u parlament 2014. nalazi se na dopustu iz nastavničke službe. (Tirinški parlament)

Obiteljska povijest važna je za razumijevanje njegove politike. Njegovi preci s očeve strane bili su Nijemci protjerani iz Istočne Pruske nakon Drugoga svjetskog rata. Priče o izgubljenoj domovini, protjerivanju Nijemaca i njemačkim žrtvama ostavile su vidljiv trag u njegovu političkom jeziku.

AfD je tada bio drugačija stranka

Höcke se 2013. uključio u upravo osnovani AfD i sudjelovao u stvaranju stranačke organizacije u Tiringiji.

AfD je u početku bio projekt profesora ekonomije, poduzetnika i konzervativaca nezadovoljnih eurom i njemačkim financiranjem prezaduženih članica eurozone. Stranku je vodio ekonomist Bernd Lucke. Migracija, nacionalni identitet i odnos prema nacističkoj prošlosti još nisu dominirali njezinom politikom.

Höcke je prepoznao prostor za nešto mnogo veće. AfD je počeo pretvarati u pokret protiv političkog sustava izgrađenog nakon 1945. godine.

Na izborima 2014. ušao je u tirinški parlament i preuzeo vodstvo zastupničkog kluba. Migracijska kriza 2015. dala mu je nacionalnu pozornicu. Organizirao je masovne skupove protiv politike Angele Merkel i izgradio bazu kakvu stranački liberali nisu imali.

Izgradio je stranku unutar stranke

S Andreasom Kalbitzom osnovao je unutarnju struju poznatu kao Der Flügel, odnosno Krilo. Okupljala je nacionalistički i etnički usmjeren dio AfD-a, posebno snažan u istočnoj Njemačkoj.

Der Flügel imao je vlastite skupove, kadrove, ideološke autore i mrežu delegata na stranačkim kongresima. Procjenjivalo se da mu pripada ili gravitira približno trećina članstva AfD-a.

Njemačka služba za zaštitu ustavnog poretka označila je 2020. Flügel potvrđenom desnoekstremističkom strujom. Vodstvo AfD-a naredilo je njegovo formalno raspuštanje. Organizacijski naziv nestao je, ali su ljudi i njihova moć ostali.

Höcke je tako zadržao utjecaj bez potrebe za službenim vođenjem frakcije. Njegova mreža postala je prevelika da bi je savezno vodstvo moglo jednostavno odstraniti.

Svi koji su ga pokušali ukloniti otišli su prije njega

Bernd Lucke izgubio je kontrolu nad AfD-om i napustio stranku. Frauke Petry pokušala je izbaciti Höckea nakon njegova govora u Dresdenu, ali je na kraju sama otišla. Jörg Meuthen pokušao je suzbiti radikalno krilo, a zatim također napustio stranku.

Nakon Höckeova dresdenskog govora savezno predsjedništvo AfD-a zaključilo je da pokazuje „pretjeranu bliskost nacionalsocijalizmu”. Pokrenut je postupak njegova izbacivanja, ali ga je stranački sud 2018. ostavio u AfD-u.

Pokušaji njegova uklanjanja samo su pokazali gdje se nalazi stvarna unutarnja snaga. Höcke nije morao preuzeti savezno predsjedništvo. Bilo mu je dovoljno dokazati da AfD više ne može donositi velike odluke protiv njegove struje.

Zaokret od 180 stupnjeva

Najpoznatiji Höckeov nastup dogodio se 17. siječnja 2017. u Dresdenu.

Govoreći o berlinskom Spomeniku ubijenim Židovima Europe, rekao je da su Nijemci jedini narod koji je u srcu svoje prijestolnice podignuo „spomenik srama”. Zatražio je i „zaokret od 180 stupnjeva” u njemačkoj politici povijesnog sjećanja.

Njegova poruka nije bila jednostavno poricanje nacističkih zločina. Höcke je udarao na politički sustav koji je sjećanje na razdoblje od 1933. do 1945. postavio u samo središte njemačkog identiteta.

Prema njegovu shvaćanju, trajno inzistiranje na njemačkoj krivnji onemogućava obnovu nacionalnog ponosa i samostalne vanjske politike. Potpuni prijepis govora pokazuje da sporne rečenice nisu bile izolirani lapsus, nego dio povezane političke argumentacije. (Prijepis dresdenskog govora)

Höckea se zbog toga često naziva negatorom Holokausta. Za takvu tvrdnju nema dovoljno dokaza. Nije poznato da je javno negirao postojanje Holokausta ili nacističku politiku uništenja Židova. Preciznije ga je opisati kao povijesnog revizionista koji želi radikalno promijeniti mjesto nacističkih zločina u suvremenom njemačkom identitetu.

„Alles für Deutschland”

Najozbiljnije pravne posljedice izazvala je njegova uporaba slogana „Alles für Deutschland”, „Sve za Njemačku”.

Höcke je 2021. u Merseburgu govor završio riječima: „Sve za našu domovinu, sve za Sasku-Anhalt, sve za Njemačku.” Posljednji dio bio je slogan SA, paravojne organizacije Hitlerove NSDAP.

Höcke je tvrdio da nije znao podrijetlo parole. Sud nije prihvatio njegovu obranu. Bio je profesor povijesti, a sud je zaključio da je slogan izgovorio svjesno. Kažnjen je s 13.000 eura.

U prosincu 2023., dok je prvi postupak već bio poznat, izgovorio je „Alles für...” i prepustio publici da dovrši riječ „Deutschland”. Drugi put kažnjen je sa 16.900 eura.

Savezni sud 2025. odbio je njegove žalbe, čime su obje osude postale pravomoćne. (Savezni sud Njemačke)

Te osude nisu dokaz da je Höcke počinio nasilje ili poricao Holokaust. Dokazuju da je dvaput svjesno koristio simboliku zabranjene nacističke organizacije.

Tajna zvana Landolf Ladig

Najteža neriješena priča vezana uz Höckea odnosi se na pseudonim Landolf Ladig.

Pod tim su imenom 2011. i 2012. objavljivani tekstovi u publikacijama povezanima s Thorstenom Heiseom, istaknutim pripadnikom njemačke neonacističke scene i nekadašnjim dužnosnikom NPD-a.

Istraživači koji tvrde da je autor bio Höcke ukazuju na podudaranje političkog jezika, povijesnih koncepcija, biografskih detalja i preciznog poznavanja Bornhagena. Höcke odbacuje autorstvo. Ono nikada nije pravomoćno sudski dokazano.

Posebno je zanimljivo što nije dao izjavu pod prisegom kojom bi, na zahtjev stranačkog vodstva, zanijekao da je pisao tekstove. To izaziva sumnju, ali samo po sebi nije dokaz.

Njegov pogled na državu

Höcke nije tržišni liberal ni obični konzervativac. Zastupa spoj nacionalizma, snažne države i socijalne politike usmjerene prema nacionalnoj zajednici.

Njegove ključne teme su:

• ograničavanje migracije i vraćanje migranata
• očuvanje njemačkog etničkog i kulturnog identiteta
• poticanje velikih obitelji i nataliteta
• odbacivanje rodne politike
• jačanje državnog autoriteta
• približavanje Rusiji
• smanjivanje američkog utjecaja
• promjena njemačke politike sjećanja

Njemačku ne opisuje prvenstveno kao administrativni prostor svih vlasnika njemačke putovnice. Promatra je kao povijesnu zajednicu povezanu podrijetlom, kulturom, jezikom i teritorijem.

Upravo je tu njegov temeljni sukob s poslijeratnom Njemačkom.

Prvi na izborima, ali izvan vlasti

Na izborima u Tiringiji 2024. Höcke je doveo AfD do 32,8 posto glasova i prvog mjesta. Stranka je osvojila 32 od ukupno 88 zastupničkih mjesta.

Bio je to prvi slučaj da je AfD postao najjača stranka u nekoj njemačkoj saveznoj zemlji.

Höcke ipak nije postao premijer. Ostale stranke odbile su suradnju s AfD-om i sastavile vlast bez njega. Njegova stranka može blokirati pojedine odluke, nametati teme i povećavati pritisak na vladu, ali bez koalicijskog partnera ne može preuzeti izvršnu vlast.

To je trenutačna granica Höckeove strategije: može pobijediti, ali još ne može vladati.

Weidel je lice, Höcke kontrolira smjer

Alice Weidel predstavlja AfD pred saveznim biračima i međunarodnom javnošću. Obrazovana je, ekonomski liberalnija i sposobna ublažiti poruku kada je to stranci korisno.

Höcke ima drukčiju ulogu. Mobilizira jezgru, odabire kadrove, kontrolira snažnu pokrajinsku organizaciju i neprestano pomiče granice dopuštenog govora.

Njezina seksualna orijentacija malo govori o stvarnom programu AfD-a. Stranke se procjenjuju prema kadrovima, glasovima, programu i rasporedu unutarnje moći.

A taj raspored pokazuje da AfD nije samo stranka Alice Weidel. Höcke možda nije njezin formalni vođa, ali je čovjek bez kojeg se više ne može objasniti što je AfD postao.

Njemački profesor povijesti u nešto više od deset godina izgradio je regionalni pokret, preživio pokušaje izbacivanja, uklonio ili nadživio svoje stranačke protivnike i doveo krajnju desnicu do prve izborne pobjede u jednoj saveznoj zemlji.

Zbog toga njegova stvarna politička važnost nadilazi funkciju koju službeno obnaša.

Naslovna fotografija: Steffen Prößdorf / Wikimedia Commons, CC BY-SA 4.0.