Erwin Schrödinger: fizičar koji je mačkom u kutiji objasnio paradoks kvantne mehanike

Erwin Rudolf Josef Alexander Schrödinger, austrijski teoretski fizičar, rođen je 12. kolovoza 1887. u Beču kao jedinac Rudolfa Schrödingera, vlasnika tvornice linoleuma i strastvenog botaničara, i Georgine Emiline Bauer, kćeri profesora kemije Alexandera Bauera. Odrastao je u intelektualno poticajnoj obitelji, koja je rano potaknula njegov interes za znanost.

Do jedanaeste godine obrazovao se kod kuće, a potom je upisao gimnaziju u Beču. Od 1906. do 1910. studirao je fiziku na Sveučilištu u Beču, gdje je i doktorirao te potom radio kao asistent. Tijekom Prvog svjetskog rata služio je na talijanskom bojištu, a nakon rata predavao je na više europskih sveučilišta, među kojima su Zürich, Berlin i Graz.

Godine 1926. razvio je valnu jednadžbu, poznatu kao Schrödingerova jednadžba, koja opisuje promjenu kvantnog stanja fizičkog sustava tijekom vremena. Za taj je rad 1933. dobio Nobelovu nagradu za fiziku.

Schrödingerov osobni život, uključujući veze s drugim ženama uz suprugu Anny, izazivao je kontroverze u akademskim krugovima, a zajedno s njegovim protivljenjem nacizmu otežao mu je pronalazak stalnog zaposlenja u Njemačkoj tijekom 1930-ih. Nakon aneksije Austrije 1938. napustio je Graz i emigrirao, najprije u Italiju, a zatim u Englesku. Na poziv irskog premijera Éamona de Valere preselio se u Dublin, gdje je do umirovljenja 1955. bio direktor Škole za teorijsku fiziku pri Institutu za napredne studije.

Godine 1935. predstavio je misaoni eksperiment poznat kao Schrödingerova mačka, kojim je ilustrirao paradokse kvantne superpozicije. U zamišljenom pokusu mačka je zatvorena u kutiju s mehanizmom koji, ovisno o raspadu radioaktivnog atoma, ima 50 posto šanse otpustiti otrov. Prema kvantnoj teoriji, sve dok se kutija ne otvori i ne izvrši promatranje, mačka je istovremeno i živa i mrtva. Schrödinger je time htio pokazati koliko su apsurdne posljedice doslovne primjene kvantnih principa na svakodnevne situacije, naglašavajući filozofske implikacije nove fizike.

Nakon umirovljenja vratio se u Beč, gdje je nastavio filozofski i znanstveni rad. Preminuo je 4. siječnja 1961. od tuberkuloze, a pokopan je u austrijskom Alpbachu.