Putinov režim u krizi dok Trump i Merz nastavljaju pregovore oko Hormužkog tjesnanca

Prema dostupnim analizama geopolitičke situacije, Putinov režim nalazi se u značajnoj krizi čiji su uzroci multipli i međusobno povezani. Sve većem broju ruskih građana postaje jasno da moskovski narativ o "specijalnoj vojnoj operaciji" ne odgovara stvarnosti. Umjesto toga, stanovnici udaljenih dijelova Rusije svjedoče pravom ratu koji zahvaća njihove zajednice, a ruska vlast nije bila spremna na tu razinu javne svijesti i otpora. Rat u Ukrajini, koji je trajao duže nego što je bilo očekivano, počinje pokazivati pukotine u ruskoj društvenoj koheziji. Broj vojnih gubitaka i mobilizacije u udaljenim dijelovima zemlje dovode do tog preokreta u javnom mišljenju.

Ruska vojska suočava se s operativnim izazovima koji su dokumentirani kroz različite izvore. Gubitci u ljudstvu su veći nego što je početno prognozirано, a logistička podrška postaje sve teža. Prema poljskim i britanskim obavještajnim procjenama, Rusija se suočava s nemogućnošću da održi istu razinu ofenzivnih operacija kao na početku sukoba. Lokalnih mobilizacija dovode do nezadovoljstva u udaljenim dijelovima Rusije gdje građani nisu očekivali da će biti uključeni u dugi rat. Unutarnje napetosti rastu, a kontrola informacija postaje sve teža u eri društvenih mreža.

Istovremeno, međunarodni čimbenici dodatno kompliciraju rusku poziciju. Německi kancelar Friedrich Merz i američki predsjedavajući Donald Trump u intenzivnim su pregovorima o kontroli критичних svjetskih točaka, uključujući Hormužki tjesnac. Iz dostupnih izvještaja proizlazi da su Sjedinjene Države i Njemačka zainteresirane za stabilizaciju geopolitičkog landscape-a, što može implicirati manji prioritet za ruske interese. Ova pregovaračka dinamika pokazuje kako se globalni fokus pomjera od vojnih sukoba prema ekonomskim i strateški važnim kanalima.

Hormuški tjesnac predstavlja jednu od najznačajnijih svjetskih strateških lokacija kroz koju prolazi gotovo 20 posto svjetske naftne trgovine. Kontrola ili destabilizacija tog područja ima direktne implikacije na globalnu ekonomiju i sigurnost. Razgovori između američkog predsjednika i njemačkog kancelara ukazuju na važnost koju zapadne sile daju toj regiji. Prema dostupnim geopolitičkim analizama, bilo koja nestabilnost u tom području mogla bi daleko značajnije utjecati na svjetsku ekonomiju od trenutnih energetskih kriza povezanih s ratom u Ukrajini.

Unutar ruske federacije, demografske i ekonomske consequences rata postaju sve vidljiviji. Mobilizacija u manjim gradovima i ruralnim područjima dovodi do pada radne snage u ključnim industrijama. Prema российским nezavisnim izvorima, već su vidljivi znakovi ekonomskog usporenja u regijama gdje je mobilizacija bila posebno intenzivna. Žene i stariji građani pokušavaju preuzeti poslove, ali produktivnost pada. Ova situacija dodatno oslabljuje rusku ekonomiju koja je već suočena sa sankcijama.

Ilustracija: AI

Propagandni narativ ruske države počinje gubiti vjerodostojnost. Masovni mediji koji su kontrolirani od centralnih vlasti nastavljaju s tvrđenjima o napretku, ali građani koji imaju članove obitelji na frontu znaju drugačiju realnost. Informacije putem privatnih kanala, telegram grupa i direktnih kontakata s ljudima na terenu pokazuju drugačiju sliku od službenih poruka. Taj jaz između narativa i realnosti stvara nezadovoljstvo koje se širi kroz društvo. Vlada pokušava kontrolirati informacije kroz zakonodavne mjere i censuru, ali Internet i privatna komunikacija ostaju otporna na potpunu kontrolu.

Regije kao što su Dagestan, Buryatija i druge udaljene dijelove Rusije imaju viši udio mobiliziranih vojnika u odnosu na svoje populacije. Iz dostupnih podataka proizlazi da su manje razvijene regije pretrpljele neproporcionalnu teret rata. To je dovelo do lokalnih protesta, što je posebno značajno u Rusiji gdje su javne demonstracije tradicionalno suzbijane. Matere i obitelji mobiliziranih vojnika organiziraju se i traže informacije o sudbini svojih članova obitelji. Te aktivnosti pokazuju rupture u sustavu društvene kontrole koji je Putin godinama gradio.

Međunarodni kontekst dodatno pogoršava rusku poziciju. Zapad, posebno Amerika pod Trumpovom administracijom i Njemačka s Merz-om, čini se manje zainteresirana za detalje ukrajinskog sukoba i više fokusirane na vlastite strateške interese. Hormuški tjesnac, energetska sigurnost i azijski aspirati predstavljaju važnije prioritete. To znači da Rusija ne može očekivati da će međunarodni pritisak na Ukrajinu dovesti do povoljnog mira prema ruskim uvjetima. Umjesto toga, Rusija je suočena s mogućnošću dugoročnog sukoba bez vidljive strategije za pobjedu.

Ekonomski izvori koji financiraju rusku vojnu kampanju pokazuju znakove napetosti. Centralna banka Rusije troši zalihe deviza da stabilizira rublju, a inflacija raste. Vojne nabave postaju sve skuplje jer je Rusija izbjena od velikih dijelova svjetske ekonomije. Sposobnost održavanja vojne proizvodnje na sadašnjim razinama upitna je u srednjoročnom periodu. Prema analizama dostupnim iz europskih izvora, Rusija može nastaviti rat godine, ali se suočava s dugoročnim ekonomskim iscrpljivanjem koje će na kraju dovesti do kolapsa ratne ekonomije.

Putinov režim suočava se dakle s trijumviratom kriza: vojnom nemogućnošću da postigne brzu pobjedu, krizom legitimnosti doma gdje je narativ urušen, i vanjskom izolacijom gdje su glavni međunarodni igrači orijentirani prema drugim prioritetima. Ta kombinacija čini njegov položaj značajno slabijim nego što je bilo očekivano kada je rat počeo. Međunarodna zajednica, umjesto da se bavi Putinove zahtjeve, nastoji organizirati vlastiti poredak oko kritičnih točaka kao što je Hormuški tjesnac gdje tečaju milijarde barela nafte i gdje su strateški interesi različitih potencija još uvijek visoki i kompetitivni.