Putin 72 sata bez udara na Kijev, Zelenski recipročno na Moskvu: Trumpov put mira protiv jastrebova Možemo! i SDP-a

Vladimir Putin naredio je ruskim snagama da od ponoći 6. rujna 72 sata ne napadaju Kijev. Volodimir Zelenski, nakon razgovora s američkom stranom, potvrdio je recipročnu suspenziju napada na Moskvu do kraja 7. rujna. Steve Witkoff i Jared Kushner sletjeli su u Moskvu 5. rujna i očekuju se u Kijevu 6. rujna. To nije „kapitulacija“. To je diplomacija – rijedak trenutak u kojem se oružje na tren stišava da bi se čuo politički razgovor.

Za Hrvatsku i Europu poruka je oštra: beskonačni rat s beskonačnim čekom nije strategija. Suverenistička opreznost nije izdaja Ukrajine; blanko-ček koji zagovaraju jastrebovi iz Možemo! i SDP-a nije hrabrost. Predsjednik Donald Trump gura pregovarački put. Europa mora prestati glumiti moralni monopol dok plaćaju porezni obveznici, a mir se odgađa iz sezone u sezonu.

72 sata mira nad prijestolnicama – činjenice, ne propaganda

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov potvrdio je Putinnovu naredbu: od ponoći 6. rujna tri dana bez napada na ukrajinsku prijestolnicu, u vezi s posjetom američkih izaslanika. Zelenski je na Telegramu u 17:21 po lokalnom vremenu poručio da je Ukrajina spremna poštovati obustavu zračnih napada na gradove uključene u pregovarački proces, s trenutnim stupanjem na snagu do kraja 7. rujna. Plan diplomatskih sastanaka u Kijevu 6. rujna odobren je; očekuju se „sadržajni razgovori“ s Witkoffom i Kushnerom.

Ukrajina je ranije predložila širu obustavu od 5. do 8. rujna. Rusija to u početku nije prihvatila i 5. rujna nastavila je napade; Zelenski je naveo da su tijekom noći gađane zračne luke u Kijevu i Borispilju. Od kraja kolovoza zračna kampanja na Kijev pojačana je: 27. kolovoza zabilježeno je 13 upozorenja na zračnu opasnost u jednom danu, a od 27. kolovoza u Kijevu i oblasti poginulo je najmanje 53 osoba, uz 112 ozlijeđenih. Upravo zato je svaka satnica bez udara nad prijestolnicama važna – ne kao PR, nego kao prostor za pregovore.

Trumpov put: pregovori umjesto vječnog rata

Posjet Witkoffa i Kushnera dio je najnovijeg nastojanja američkog predsjednika Donalda Trumpa da pregovorima okonča rat. To je jezik koji Europa predugo odbija: mir se ne postiže samo deklaracijama i paketima pomoći, nego razgovorom, pritiskom i jasnim interesima. Hrvatska, kao suverena država, mora gledati vlastitu sigurnost, vlastiti proračun i vlastiti narod – ne kao produženu ruku bruxelleskih jastrebova koji rat mjere u moralnim sloganima, a trošak prebacuju na druge.

Blanko-ček nije savezništvo. Savezništvo je jasna procjena ciljeva, rizika i izlaza. Dok se u Zagrebu ljevica natječe tko će glasnije vikati za „neograničenu potporu“, obični Hrvati pitaju koliko još sezona, koliko još energije, koliko još migracijskih i sigurnosnih posljedica ratnog kaosa Europa može gutati bez plana. Diplomacija nad Kijevom i Moskvom pokazuje da postoji alternativa beskrajnom iscrpljivanju.

Možemo! i SDP kao ratni jastrebovi u Zagrebu

U Hrvatskoj se dio ljevice – posebno Možemo! i krugovi oko SDP-a – ponaša kao da je svaka sumnja u beskonačno financiranje izdaja, a svaki poziv na pregovore „putinizam“. To je intelektualna lijenost prerušena u moral. Isti politički blok koji kod kuće relativizira hrvatski suverenitet, demografski slom i ilegalne migracije, vani traži maksimalistički ton bez izlazne strategije. Rat im treba kao identitet; mir im smeta jer gasi njihovu pozornicu.

Suverenistička linija drugačija je: Hrvatska mora biti čvrsta u obrani vlastitih interesa, solidarna tamo gdje ima smisla, ali ne smije postati bankomat ni moralni talac tuđih kalkulacija. Europa koja ne zna zatvoriti vlastite granice teško može glumiti da zna završiti tuđi rat. Oprez nije kukavičluk. Kukavičluk je bježanje od diplomacije jer je rat politički isplativiji.

Što Hrvatska mora zapamtiti

Obustava napada na prijestolnice tijekom posjeta američkih izaslanika mali je, ali jasan signal: pregovarački kanal postoji. Witkoff i Kushner idu iz Moskve u Kijev. Zelenski govori o sadržajnom razgovoru. Putin daje 72 sata. Tko u Zagrebu i Bruxellesu sada viče da je mir izdaja, otkriva da mu nije stalo do kraja patnje, nego do nastavka priče.

Narodni Reporteri podržavaju diplomaciju nad beskonačnim ratom, suverenistički oprez nad blanko-čekom i hrvatski interes nad ideološkim jastrebovima Možemo! i SDP-a. Mir se ne postiže hashtagovima. Postiže se hrabrošću da se sjedne za stol – i odgovornošću da Europa prestane plaćati tuđu strategiju bez kraja.