Helez zove ukidanje RS zbog Mladića — Cvijanović: „Želite džihad“

SARAJEVO / BANJA LUKA / BEOGRAD — Pogreb Ratka Mladića u Beogradu (7. rujna) uz vojne počasti nije zatvorio priču. Otvorio je novu rundu u BiH: bošnjački dužnosnici traže međunarodnu osudu, sankcije i — u najoštrijoj varijanti — ukidanje Republike Srpske. Srpska strana uzvraća jezikom koji ne ostavlja prostor za „dijalog po EU priručniku“. Željka Cvijanović poručuje: „Želite džihad.“ To više nije diplomatski tennis. To je mapa sukoba.

Pismo UN-u i poziv na brisanje entiteta

Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković uputio je državama članicama UN-a pismo koje traži osudu i sankcije zbog veličanja osuđenog ratnog zločinca. U fokusu je korištenje srpskih državnih resursa, vojnih struktura i počasti na ispraćaju. Paralelno se traži potvrda autoriteta međunarodnih presuda o genocidu u Srebrenici.

Ministar obrane Zukan Helez ide korak dalje: poziva međunarodnu zajednicu da povuče potpis sa „genocidne paradržavne tvorevine“ — Republike Srpske. To nije zahtjev za bolji Daytons. To je zahtjev za rušenje Daytona. Tko god u Zagrebu misli da je to „tuđa svađa“, ne čita kartu: nestabilna BiH bez dogovorenih entiteta nije mir — to je novi krvavi eksperiment.

Cvijanović uzvraća: džihad kao optužba

Cvijanović oštro odgovara na pokušaje da se pogreb pretvori u alat za ukidanje RS-a. Njezina teza o džihadu namjerno je maksimalistička: traži da se rasprava premjesti s moralnog monopola Sarajeva na pitanje tko danas prijeti poretku silom ideologije. Može se sporiti o rječniku. Ne može se zanijekati da bošnjačka politika nakon svakog srpskog rituala poseže za maksimalnim zahtjevima — sankcije, UKC, brisanje entiteta — dok hrvatsko pitanje u BiH ostaje sporedna bilješka u zapadnim briefingima.

Mladić je pravomoćno osuđen; to je sudska činjenica. Veličanje zločina nije hrvatski interes. Ali nije ni hrvatski interes da se jedan pogreb iskoristi kao detonatoza za unitarizaciju BiH pod bošnjačkom dominacijom. Hrvati u BiH već desetljećima žive s posljedicama kad „međunarodna zajednica“ crta mape bez njih.

Zašto Zagrebu nije svejedno

Hrvatska politika prema BiH mora biti suverena, ne nostalgicno-jugoslavenska i ne naivno-atlantska. Stabilnost triju naroda i dva entiteta (uz hrvatsku jednakopravnost koja i dalje šepa) je minimum. Kad Helez zove ukidanje RS-a, sutra isti jezik može ciljati svaki „preprečni“ identitet. Kad Srbija šalje vojne počasti osuđeniku, Zagreb mora osuditi kult zločina — i istodobno odbiti da Sarajevo to pretvori u blanko ček za unitarizam.

SDP i Možemo! u Hrvatskoj volje BiH svesti na moralnu lekciju protiv „nacionalizma“. Narodni Reporteri gledaju drukčije: narod bez institucija postaje objekt. Hrvati južno od Save nisu objekt. Oni su subjekt kojemu treba jasan Zagreb, ne predavanje.

Što pratiti idućih dana

Reakcije UN članica na Konakovićevo pismo. Je li Helezov maksimalizam samo retorika za domaću scenu ili stvarni diplomatski smjer. Odgovor Banje Luke i Beograda. I tišina — ili glas — hrvatskih predstavnika u BiH. Tko šuti dok se crta ukidanje entiteta, sudjeluje u crtanju.

Hrvatski interes bez iluzija

Zagreb ne smije biti ni bilbord za Beograd ni echo za Sarajevo. Osuda kulta zločina ide bez kalkulacije. Obrana hrvatske jednakopravnosti u BiH ide isto tako. Unitarni projekti koji brišu entitete historijski su završavali loše za manjine — a Hrvati u BiH već znaju cijenu biti „ostatak“.

Zato Helezov jezik treba čitati kao strategiju, ne kao emociju. I zato Cvijanovićin uzvrat, ma kako oštar, signalizira da druga strana neće sjediti mirno dok im brišu ustavni okvir.

Izvor: Dnevno.hr (reakcije u BiH nakon pogreba R. Mladića).