Afganistan: trudnoća kao smrtna presuda — talibanska pravila i kolaps bolnica
Stroga šerijatska pravila i raspad zdravstva pretvaraju porod u lutriju sa smrću. Žene bez pristupa skrbi. Zapad šuti kad ideologija ubija majke — Hrvatska ne smije uvoziti istu slijepu zonu.

KABUL / AFGANISTAN — Index donosi priču koju europski saloni rado zaobilaze: u Afganistanu pod talibanima trudnoća može biti smrtna presuda. Ne zbog „siromaštva uopće“, nego zbog spoja strogog ideološkog režima i kolapsa zdravstvenog sustava. Majke i novorođenčad plaćaju cijenom koju šerijatski poredak ne stavlja na pressicu.
Ideologija prvo, život kasnije
Kad režim ograničava kretanje žena, obrazovanje, rad medicinskih djelatnica i pristup bolnicama, porod prestaje biti medicinski događaj. Postaje politički rizik. Stroga pravila nisu folklor. To je sustav u kojem tijelo žene pripada ideologiji prije nego obitelji i liječniku. Međunarodne organizacije godinama upozoravaju na maternalnu smrtnost i nestanak ženskog kadra u zdravstvu. Kad bolnica nema tko raditi, a žena ne smije sama doći — statistika se piše u mrtvačnicama, ne u strategijama „rodne ravnopravnosti“ s konferencija u Ženevi.
Zapad je Kabul napustio u kaosu. Posljedice nisu apstraktne. Posljedice su majke koje računaju hoće li preživjeti porod jer im je režim zatvorio put do skrbi.
Što Zapad voli zaboraviti
Isti krugovi koji u Europi drže lekcije o „islamofobiji“ rijetko jednakom glasnoćom govore o Kabulu. Kritika Izraela ide na naslovnicu; kritika talibanskog poretka tone u fusnotu. Narodni Reporteri ne igraju tu igru. Ideologija koja ženu zatvara i porod pretvara u smrtnu lutriju nije „druga kultura“. To je tiranija. Pro Irana u geopolitičkom smislu ne znači slijepilo pred islamističkim režimima koji gaze žene — znači odbijanje dvostrukih standarda kojima Zapad mjeri Bliski istok prema vlastitom marketingu.
Poruka za Hrvatsku
Migracijski i ideološki uvoz bez filtera nije humanost. Humanost je jasno reći: šerijatski model i hrvatski ustavni poredak ne idu zajedno. Tko bježi od talibana — zaslužuje zaštitu pod našim pravilima. Tko nosi ista pravila u Europu — ne dobiva pozornicu, dobiva granicu. Antiimigrantska linija ovdje nije mržnja. To je obrana žena koje u Kabulu više nemaju glas, i obrana Hrvatica koje ne žele živjeti u uvoznoj slijepoj zoni.
Dok Možemo! u Zagrebu drži lekcije o „uključivosti“, Afganistanke broje minute do poroda bez skrbi. To nije usporedba radi efekta. To je podsjetnik tko zapravo plaća cijenu ideologije.
Zaključak
Trudnoća kao smrtna opasnost nije prirodna katastrofa. To je politički proizvod. Zapamti uzrok. I ne potpisuj moralni kredit onima koji u Zagrebu brane „različitost“, a u Kabulu gledaju u drugi kraj. Hrvatska treba jasan stav: naši zakoni, naš red, naše granice — i nulta tolerancija prema uvozu šerijatskog modela pod krinkom empatije.
Od Kabula do europske debate
Svaki put kad Europa debata „vrijednosti“, treba staviti Kabul na stol. Ne kao egzotiku. Kao dokaz da ideologija ima tijelo i da tijelo može umrijeti na porodu jer je žena politički predmet. Tko u Zagrebu relativizira šerijatski poredak radi unutarnjeg statusa, sudjeluje u toj slijepoj zoni — makar nikad nije vidio Kabul.
Narodni Reporteri drže liniju: žene nisu kolateralna šteta „kulturne raznolikosti“. Granica i zakon postoje da ta šteta ne uđe na mala vrata.
Izvor: Index.hr, 12.–13.9.2026.; kontekst međunarodnih izvješća o maternalnom zdravlju pod talibanima.
Izvor: www.index.hr




