KOMENTAR: Možemo ne može radničku politiku svesti na obračun sa štrajkom

Stranka koja radnička prava stavlja u središte politike ima obvezu pokazati kako ih provodi kada pregovori postanu neugodni. To vrijedi i za zagrebačku vlast.

U raspravi 25. rujna Tomislav Tomašević poručio je da radnicima neće platiti vrijeme štrajka. Istodobno je isticao prethodna povećanja plaća i ponudu daljnjeg rasta osnovice. Te argumente ne treba prešutjeti: bez njih kritika postaje navijanje.

Ali brojke nisu zamjena za razgovor o uvjetima rada. Gradonačelnik može osporavati sindikalne zahtjeve, no zaposlenike ne bi smio tretirati kao smetnju političkoj prezentaciji svojih rezultata.

Možemo treba objasniti gdje je pregovor zapeo, koji su zahtjevi prihvatljivi i kako će očuvati usluge bez pretvaranja radnika u protivnika. Progresivna politika najviše vrijedi kada se primjenjuje prema ljudima koji joj upravo proturječe.

Ovo je komentar ranije rasprave, a ne vijest o novom štrajku.