Merz poziva na obračun s AfD-om: establišment protiv birača, a Možemo! i SDP već znaju recept

Njemački kancelar Friedrich Merz danas je u Hannoveru otvoreno pozvao na oštriji obračun sa Alternativom za Njemačku, strankom koja uoči pokrajinskih izbora u Saskoj-Anhaltu vodi u svim anketama i prijeti prvim formiranjem vlade na saveznoj razini. Poruka je kristalno jasna: kad narod bira krivo, establišment ne mijenja politiku – mijenja rječnik i pooštrava stigmatizaciju.

Merz je na skupu CDU-a poručio da se s AfD-om treba „bolje suočiti“, i to „posebice s političkim sadržajem kao i odabirom rječnika“. Kao dokaz zlokobnosti citirao je izjavu Martina Reichardta, čelnika AfD-a u Saskoj-Anhaltu, koji je Njemačku opisao kao „lijenu propalicu koja smrdi na drogu“. Za kancelara to nije kritika društvenih patologija, nego dokaz da „ti ljudi“ mrze zemlju. Klasična operacija: izolirati citat, izvaditi ga iz konteksta bijesa birača i pretvoriti ga u moralni pečat.

Zid establišmenta pred biračkom kutijom

U Magdeburgu se istodobno održavao „Festival demokracije“ s pozivima na „za cijeli svijet otvorenu Sasku-Anhalt“. Formulacija je savršeno simptomatična: demokracija se više ne mjeri pravom građana da biraju, nego pravom elite da diktiraju što je dopušteno birati. AfD-ov pokrajinski ogranak Ured za zaštitu ustavnog poretka već je proglasio „protuustavnim“, a Merz nije ni došao na predizborne skupove svoje stranke – analitičari to povezuju s njegovom nepopularnošću i strahom da bi svojim dolaskom dodatno oštetio CDU.

Drugim riječima: kad ankete pokazuju da birači žele suverenističku, antiimigrantsku i nacionalno orijentiranu alternativu, sustav ne pita zašto. Sustav traži način da tu alternativu moralno diskvalificira. AfD vodi, mogao bi osvojiti i apsolutnu većinu, a umjesto debata o granicama, kriminalu, energetskoj ovisnosti i gubitku industrijskog suvereniteta, javni prostor puni se „obranom demokracije“ od demokracije same.

To nije njemačka specijalnost. To je europski obrazac. Kad suverenisti rastu, medijski i politički kartel diže zid: „ekstremisti“, „prijetnja“, „ne smiju govoriti o zemlji“. Merzov poziv na oštriji obračun nije obrana institucija – to je obrana kaste koja je desetljećima vodila otvorene granice, ideološku indoktrinaciju i kaznenu politiku slabosti prema onima koji krše zakon, a tvrdoću prema vlastitom narodu.

Što AfD-ova kritika zapravo znači

Izjava o „lijenoj propalici koja smrdi na drogu“ može biti grubo formulirana, ali nije pala s neba. Njemačka se godinama suočava s rastom ovisnosti, noževima na ulicama, no-go zonama, neuspjelih integracija i političkim tabuima oko imigracije. Kad netko iz AfD-a to kaže oštro, Merz ne odgovara statistikom ni reformom – odgovara moralnom panikom. „Ne smijemo dopustiti da nam ovako ocrnjuju našu zemlju“, kaže kancelar, kao da je problem u rječniku, a ne u stvarnosti koju birači žive.

Upravo tu leži bit. Establišment voli „uspješnih 80 godina demokracije“ kao mantra, ali odbija priznati da je dio te priče završio u kaosima, u teroru, u rastućim troškovima socijale i u osjećaju da država štiti uljeze više nego svoje. Kad se birači okrenu AfD-u, Merz ne pita što je CDU, SPD i Zeleni pogriješilo. Pita kako oštrije napasti AfD. To je politika straha od vlastitog naroda.

Hrvatska paralela: Možemo! i SDP kao lokalni zid

U Hrvatskoj isti mehanizam godinama vode Možemo! i SDP. Suvereniste, branitelje, vjernike, kritičare otvorenih granica i one koji brane hrvatski nacionalni interes proglašavaju „mrakom“, „fašizmom“, „prijetnjom Europi“. Kad narod izađe na ulicu zbog zemlje, vode i zdravlja – kao na hodu za Liku – ljevica i njeni medijski sateliti odmah traže način da priču preuzmu, umanje ili prepakiraju u ideološki proizvod. Kad se pjeva Thompson, kad se nose hrvatske zastave, kad se brani suverenitet – odmah stiže etiketa.

Možemo! u Zagrebu i SDP na nacionalnoj razini savršeno razumiju Merzovu logiku: ako ne možeš pobijediti argumentom, pobijedi stigmatizacijom. Ako ne možeš obraniti otvorene granice, proglasi zaštitnike granica ekstremistima. Ako ne možeš objasniti propale urbane eksperimente, napadni one koji traže red, zakon i nacionalni interes. AfD u Njemačkoj i hrvatski suverenisti imaju zajedničkog neprijatelja – ne „demokraciju“, nego kartel koji demokraciju koristi kao štit za vlastite tabue.

Zato Merzov govor nije lokalna vijest iz Hannovera. To je upozorenje. Kad elitama nestane legitimiteta, one ne vraćaju suverenitet narodu – one zaoštravaju jezik i institucionalni pritisak. U Saskoj-Anhaltu birači mogu reći „dosta“. U Hrvatskoj isto pitanje stoji pred svakim tko još vjeruje da država postoji zbog naroda, a ne zbog ideoloških uvoznika i medijskih dvorskih kroničara.

Što Hrvatska mora zapamtiti

Hrvatska je vanjska granica Schengena i Europske unije. Ako njemački establišment danas „brani demokraciju“ od birača koji žele zatvoriti slavine ilegalne imigracije, sutra će isti moralni aparat pritiskati i Zagreb da „ostane otvoren“, da „ne radikalizira debatu“, da „ne oponaša AfD“. Možemo! i SDP već su lokalni distributeri te poruke. Oni će svaku ozbiljnu obranu granice, kulture i demografskog opstanka Hrvata pretvoriti u „ekstremizam“.

Narodni Reporteri stoje na strani birača, ne kartela. Merz može zvati na obračun s AfD-om koliko hoće. Ako AfD pobijedi u Saskoj-Anhaltu, to neće biti kraj demokracije – to će biti dokaz da demokracija još diše. Isto vrijedi i ovdje: dok Možemo! i SDP dižu zidove etiketa, hrvatski narod ima pravo birati suverenitet, granice i vlastiti interes bez isprike. Tko god danas slavi Merzov „obračun“, sutra će tražiti isti recept protiv hrvatskih suverenista. Zato ovu vijest treba čitati hladno i nacionalno: obrana demokracije koja se boji birača nije obrana – to je opsada.

Izvor: index.hr