BISKUP MEDO O GOSPIĆU: Život iznad politike — krunica i Lika isti narod, Možemo! samo PR
Gospićko-senjski biskup Marko Medo u priopćenju o ilegalnom otpadu u Gospiću stavlja život, zdravlje i krš Like iznad stranačkog nadmetanja. Dok Možemo! radi sekularni PR na narodnoj boli, Crkva i narod traže stručnu sanaciju i istinu — isti dan kad se hoda za Liku.

Slučaj ilegalnog odlaganja otpada u Gospiću i dalje trese Hrvatsku. Subota je 5. rujna 2026., dan Hoda za Liku — i dan kad se jasno vidi tko govori iz savjesti, a tko iz kamere. Gospićko-senjski biskup Marko Medo još početkom kolovoza objavio je priopćenje koje Možemo! i njihovi medijski sateliti neće voljeti: život, zdravlje i sigurnost ljudi moraju biti iznad svakoga političkog, gospodarskog ili poslovnog interesa. To nije „zeleni“ marketinški floskula. To je pastoralna i moralna odgovornost mjesne Crkve čije je sjedište upravo u Gospiću.
Dok se na Trgu u Zagrebu skuplja narod zbog Like, ljevica već pokušava prepakirati narodni bunt u svoj sekularni PR. Možemo! i njihovi saveznici vole govoriti o „okolišu“ dok Zagreb tone u deponijima i dok im je Lika tek pozornica. Biskup Medo radi obrnuto: ne ulazi u stranačka nadmetanja, ne dijeli narod na biračke skupine, nego podsjeća na ono što je dublje od dnevne politike — dostojanstvo čovjeka i čuvanje stvorenoga.

Čovjek – čuvar stvorenoga, ne gospodar bez granica
Biskup Medo polazi od Svetoga pisma: Bog čovjeku povjerava zemlju „da je obrađuje i čuva“ (Post 2,15). Riječ obrađivati bez riječi čuvati pretvara se u pljačku. Lika nije deponij za tuđe milijune. Šume, vode, izvori, krš i tlo nisu samo „prirodni resursi“ — za vjernika su dar Stvoritelja. Papa Franjo u enciklici Laudato si’ upozorava na kulturu odbacivanja: što više ne koristimo, odbacujemo kao da odgovornost prestaje. Otpad nije tehnički detalj. Kada opasne tvari ugrožavaju tlo, vodu i zdravlje, riječ je o ljudskom dostojanstvu i općem dobru.
To je točka na kojoj se ruši laž Možemo!-ljevice. Oni „brigu za planet“ pretvaraju u ideologiju kojom bi kaznili običnog Hrvata, zatvorili industriju i otvorili granice — a kad narod ustane zbog otrova u Lici, odjednom se pretvaraju u zaštitnike. Narodni Reporteri kažu jasno: tko je šutio dok je otpad stizao, tko je godinama gurao Hrvatsku u ovisnost o uvozu i lobijima, nema moralno pravo danas voditi naraciju o Lici.
Krš Like nije pozornica za stranački cirkus
Lika je prostor iznimne ljepote, ali i osjetljivoga krškoga sustava. Voda pronalazi putove koje čovjek ne vidi. Ono što se zakopa danas može otrovati sutra. Biskup Medo zato traži ono što bi svaka ozbiljna država trebala tražiti bez panike i bez spinova: stručno, neovisno i potpuno ispitivanje svake sumnje; istinite, pravodobne i transparentne informacije građanima; hitnu i trajnu sanaciju ugroženih lokacija. To nije „ekstremizam“. To je minimum odgovornosti prema narodu koji je tu zemlju obranio u Domovinskom ratu.
Inicijativa „Gospić je naš dom“ i organizatori Hoda za Liku već su se distancirali od političkog prisvajanja. S pravom. Jer čim se pojavi kamera, stižu lešinari: centristi, Možemo!, oni koji Zagreb nisu uspjeli očistiti, a sad žele „spasiti“ Liku. HDZ-ova arogancija i sporost ondje gdje su činjenice teške zaslužuju kritiku — ali naraciju ne smiju preuzeti oni koji Hrvatsku godinama razgrađuju iznutra, relativiziraju suverenost i prodaju uvoznu radnu snagu kao demograiju.
Krunica i Lika – isti narod, ista savjest
Isti vikend Hrvati mole krunicu diljem Domovine, hodaju za život i hodaju za Liku. To nije slučajnost. To je isti narod koji zna da se Domovina ne brani samo na granici, nego i u savjesti: čuvanjem majke i djeteta, čuvanjem tla i vode, čuvanjem istine pred spinovima. Biskup Medo završava riječima koje bi trebale biti natpis iznad svake saborske sjednice: „A povrh svega – ljubav!“ Ljubav prema čovjeku, prema Lici, prema naraštajima koji dolaze — ne ljubav prema stranačkom brendu.
Crkva ne može šutjeti kad su u pitanju dostojanstvo, život i opće dobro. Ni narod ne smije šutjeti. Ali narod također ne smije dopustiti da mu Možemo! i SDP ukradu poruku. Oni ne brane Liku — brane vlastiti relevanciju. Oni ne brane krš — brane narrativ u kojem je Hrvatska kriva što postoji kao narod, a „napredak“ je uvijek uvoz, kvote i ideologija.
Što tražimo: sanacija, istina, suverenost
Zahtjevi su jednostavni i hrvatski: potpuno utvrditi stanje; ukloniti opasnost; sanirati lokacije; kazniti odgovorne bez obzira na stranačku boju; spriječiti da Lika ikad više postane odlagalište tuđeg smeća i tuđeg profita. Život i zdravlje Like nisu predmet koalicijske matematike. Nisu ni prilika za Tomaševića i Možemo! da peru obraz nakon zagrebačkog kaosa.
Narodni Reporteri stoje uz Liku, uz Gospić, uz biskupa Medu kad govori o čovjeku kao čuvaru stvorenoga — i oštro protiv svakog pokušaja da se narodni bunt pretvori u kampanju ljevice. Krunica i Lika isti su narod. Možemo! je isti stari PR. Hrvatska zaslužuje istinu, sanaciju i suverenost — ne predavanje pozornice onima koji su Domovinu navikli gledati odozgo, s kamere, dok narod diše otrove.
Izvor: narod.hr – Što je biskup Medo rekao o ilegalnom otpadu u Gospiću?
Izvor: narod.hr
Komentari
LIČKI KRUMPIR NIJE OTROV: OPG-ovi rade, stigme šire paniku umjesto sanacije
CRNE TOČKE HRVATSKE: Sisak, Vranjic, Lika — narod bijesan, Možemo! samo poza
HITNA ŠEST PUTA, POLICIJA NULA: Hrvatski narod miran — nije Možemo! cirkus
HOD ZA ŽIVOT U ŠIBENIKU: Prvi korak je zakon — kultura života vs Možemo! kultura smrti