Ivo Fabijan, glas koji je Hrvatsku sanjao dok se to nije smjelo: na 76. rođendan sjećamo se prešućenog domoljuba
Da je danas među nama, Ivo Fabijan slavio bi 76. rođendan. Pjevač i skladatelj koji je hrvatske domoljubne pjesme stvarao još u komunističkoj Jugoslaviji, kad je to bilo opasno, ostavio je pjesme poput „Kad sklopim oči, ja Hrvatsku sanjam" i „Zbogom Jugoslavijo". Danas je, nažalost, nepravedno zaboravljen. Ovo je podsjetnik na čovjeka i njegov glas.
Postoje pjesme koje su više od pjesama. One su svjedočanstvo vremena, hrabrosti i ljubavi prema domovini. Takve je pjesme pisao i pjevao Ivo Fabijan, čovjek koji bi danas, 25. kolovoza, slavio svoj 76. rođendan. Umjesto proslave, ostaje nam sjećanje, i pomalo neugodno pitanje, kako smo dopustili da glas koji je Hrvatsku sanjao dok se to nije smjelo, tako lako padne u zaborav.
Od Dervente do hrvatske pjesme
Rođen je 25. kolovoza 1950. u Vrbovcu kraj Odžaka u Bosni i Hercegovini, punim imenom Andrija Ivo Mrvelj, a korijeni obitelji vukli su iz Posušja. Školovao se za učitelja u Derventi, gdje je i predavao glazbu i likovni odgoj. Ljubav prema glazbi odvela ga je dalje od učionice, pa je od 1974. počeo nastupati kao kantautor, čovjek s gitarom koji piše vlastite balade o životu, ljudima i svakodnevici. Bio je član Hrvatske glazbene unije i Hrvatskog društva skladatelja.
Hrabrost koje se danas teško sjetiti
Ono što Fabijana izdvaja nije samo količina pjesama, nego trenutak u kojem ih je pjevao. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih, dok je Hrvatska još bila dio komunističke Jugoslavije, on je otvoreno pjevao o hrvatstvu, o domovini i o slobodi. U samo nekoliko godina, između 1989. i 1991., objavio je niz albuma domoljubnog sadržaja, među kojima „Riječ Hrvatska" (1989.), „Moji ljudi" (1990.) te 1991. godine, u jeku najtežih dana, „Vukovarska Golgota", „Idi Gardo" i „Za kuću". Za takve je pjesme tada trebalo imati hrabrosti, jer nisu bile tek zabava, nego jasan politički i nacionalni iskaz.
Upravo je jedna od njegovih pjesama, ona najizravnija, „Zbogom Jugoslavijo", vjerojatno razlog zašto je dio establišmenta poslije radije okretao glavu. Pjevati „zbogom" državi koju su neki i dalje sanjali bio je čin za koji se, ispada, i mnogo godina kasnije plaća cijenu, cijenu prešućivanja.
Pjesme koje narod i danas zna
Iako ga se u medijima rijetko spominje, Fabijanove pjesme žive dalje, često i bez da ljudi znaju čije su. „Majko dalmatinko", „Striče Ivane" i osobito „Kad sklopim oči, ja Hrvatsku sanjam" pjevale su se i pjevaju na okupljanjima, proslavama i onim tihim trenucima kad čovjeku zatreba nešto svoje. Njegov opus broji desetke pjesama i više od dvadeset albuma, s temama koje idu od ljubavi i vjere do domovine i žrtve, sve do albuma „Najljepši su Hrvati" iz 2002. godine.
Njegove pjesme žive dalje: braća Kumerle
Ako je nešto lijep dokaz da Fabijanova pjesma nije umrla s njim, onda su to braća Kumerle. Toni i Petar Kumerle, zagrebački glazbeni dvojac poznat po domoljubnom roku i katoličkim vrijednostima, već godinama pjesmom povezuju Hrvate u domovini i iseljeništvu. Upravo su oni Fabijanovu legendarnu baladu „Striče Ivane" iznijeli pred novu publiku, među ostalim i pamtljivom akustičnom izvedbom na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, prema navodima prvi put da je ta pjesma odsvirana na glavnom gradskom trgu.
Time su učinili ono što bi svakom autoru značilo najviše, da njegova pjesma i dalje diže ljude na noge i da je nova generacija ponese dalje. Dok jedni Fabijana prešućuju, drugi ga pjevaju, a upravo takva predaja, s koljena na koljeno, čuva i njega i sve ono za što je pjevao.
Tihi odlazak i dug koji nismo vratili
Ivo Fabijan umro je u Zagrebu 16. srpnja 2006., u 56. godini. Otišao je tiho, gotovo neprimjetno za javnost koja je brzo zaboravila da ga je nekad slušala. A upravo to je ono što najviše boli, ne to što je otišao, nego kako je otišao, bez velikih naslova, bez zasluženog mjesta u kolektivnom sjećanju naroda kojem je pjevao i kad je to bilo najteže.
Zato ovaj tekst i nije samo podsjetnik na jedan rođendan. On je i mali pokušaj da se vrati dio duga. Jer narodi se pamte po tome koga slave, ali i po tome koga zaboravljaju. Ivo Fabijan zaslužio je da ga se pamti, ne kao usputna nota, nego kao čovjek koji je svojim glasom sanjao Hrvatsku dok su je mnogi tek smjeli šaptati. Sretan 76. rođendan, i hvala na pjesmi.
Tekst je pripremljen na temelju javno dostupnih izvora o životu i djelu Ive Fabijana (Wikipedija, braniteljski portali, glazbene baze). Ako imate uspomene ili snimke vezane uz njega, javite nam se, rado ćemo ih podijeliti.
