OBLJETNICA SMRTI NEDILJKA VEGARA – RODA: ŽIVOT POSVEĆEN HRVATSKOJ SLOBODI

Na današnji dan, 7. veljače 2014. godine, preminuo je Nediljko Vegar – Rod, dragovoljac Domovinskog rata i jedan od onih ljudi čiji je život bio duboko isprepleten s borbom za hrvatsku slobodu. Desetljeće nakon njegove smrti, sjećanje na njegov put, žrtvu i idealizam i dalje živi među suborcima, obitelji i svima koji Domovinski rat doživljavaju kao temelj suvremene hrvatske države.

[[SLIKA_1]]

Nediljko Vegar rođen je 1952. godine u Ljubuškom. Već u mladosti suočio se s teškim udarcima – njegov brat Pavao ubijen je 1972. godine kao jedan od vođa Bugojanske skupine, nakon čega su uhićeni i članovi obitelji, uključujući Nediljka i oca. Nakon izlaska iz zatvora uspio je pobjeći iz tadašnje Jugoslavije te je život nastavio u Njemačkoj, gdje se povezao s hrvatskim političkim emigrantima i pristupio organizacijama koje su djelovale u smjeru hrvatske samostalnosti. Zbog svoje odlučnosti i nepokolebljivog domoljublja postao je blizak suradnik i prijatelj Brune Bušića.

Početkom Domovinskog rata, u ljeto 1991., Vegar se vraća u Hrvatsku i pristupa dragovoljačkom „S-vodu“, diverzantskoj postrojbi koja je prošla zahtjevnu obuku u Radmanovim Mlinicama kod Omiša. Sudjelovao je u borbama na vrličkom i dubrovačkom području, a postrojba ubrzo prerasta u I. svehrvatsku udarnu bojnu koja početkom 1992. ulazi u sastav 4. gardijske brigade kao njezina 5. bojna.

Na poziv generala Ante Rose u rujnu 1992. prelazi u specijalne postrojbe Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, s kojima sudjeluje u operaciji Maslenica, nakon čega se ponovno vraća u 4. gardijsku brigadu. U toj postrojbi ostaje do kraja 1994. godine, a potom prelazi u Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva „Pukovnik Damir Tomljanović – Gavran“ u Šepurinama, gdje obnaša dužnost pomoćnika zapovjednika za sigurnost.

[[SLIKA_2]]

Iako to nije morao s obzirom na dužnost, dragovoljno je završio Temeljnu dočasničku i Temeljnu padobransku obuku, pri čemu je bio najstariji polaznik, ali bez zaostajanja za znatno mlađim kolegama. Zbog znanja, iskustva i osobnih kvaliteta brzo je stekao poštovanje polaznika, instruktora i djelatnika postrojbe. Središte u kojem je djelovao dalo je značajan doprinos obuci hrvatskih vojnika te sudjelovalo u operacijama „Ljeto ’95“ i „Oluja“.

Do kraja 1997. godine ostaje u sustavu obuke, nakon čega prelazi u Zagreb, u Vojno-obavještajnu zajednicu. Umirovio se 2005. godine, a preminuo je 2014. nakon teške bolesti.

[[SLIKA_3]]

U jednoj od svojih izjava Vegar je naglasio kako smatra da su njegovi ideali ispunjeni stvaranjem hrvatske države, ali i da odgovornost njezina daljnjeg usavršavanja ostaje na budućim naraštajima. Ta misao i danas odjekuje kao poruka generacijama koje dolaze – da sloboda nije konačno stanje, nego trajna obveza.

Obljetnica njegove smrti podsjeća na osobne sudbine utkane u temelje hrvatske neovisnosti. Imena poput Nediljka Vegara ostaju trajni dio kolektivnog pamćenja, kao svjedočanstvo vremena u kojem su pojedinci vlastite živote podredili ideji slobodne države.

[[SLIKA_4]]