AFERA BITORAJAC: Pratite novac. Tko je platio „Zlatni rez 42“ i što s tim mogu gledatelji i sponzori

KOMENTAR. Ovo je moj stav, a ne činjenica. Film „Zlatni rez 42: Djeca Kozare“ i političku kampanju oko njega smatram velikosrpskom propagandom. Hrvatska publika nije bankomat za takav projekt. Brendovi koji surađuju s glumcima iz filma neka preispitaju tu suradnju. Argumenti su u brojkama.

Prvo ograde. Film još nitko nije vidio pa ne tvrdim što je u njemu. Nijednog glumca ne optužujem kao osobu i nikome ne pripisujem uvjerenja. Kritiziram odluku da se pristane na projekt koji je ovako financiran i ovako predstavljen, a o tome sam već pisao u kolumni. Činjenice o filmu su u posebnom tekstu, a dnevni razvoj u izvještaju o reakcijama. Ovdje pratim novac.

1. ČIJI JE NOVAC

Evo što je javno objavljeno. Brojke dolaze iz različitih godina i različitih izvora, pa uz svaku piše odakle je.

Moj račun je jednostavan. Dva iznosa koja su javno poznata, FCS-ovih 255.000 eura i oko 102.000 eura iz Republike Srpske (200.000 KM po fiksnom tečaju 1,95583), daju zajedno oko 357.000 eura. To je moj zbroj, a ne podatak iz izvora. Što su dali Telekom, RTS i ostali, nisam našao. Dok se to ne objavi, tko ovo god tvrdi o ukupnom iznosu, pogađa.

Srbija nije to skrivala. Njezino Ministarstvo kulture podržalo je odluku FCS-a, a u priopćenju piše da će film „doprineti razvoju kulture sećanja“. Priopćenje je prenio N1. Milorad Dodik 24.8. objavio je da je s redateljem razgovarao u Trebinju, a RTRS prenosi njegove riječi da je Republika Srpska, zajedno sa Srbijom, „finansijski pomogla snimanje ovog važnog ostvarenja“ te da će „uvijek stajati uz projekte koji čuvaju identitet, istinu i sjećanje našeg naroda“ (RTRS).

2. ZAŠTO TO ČITAM KAO PROPAGANDU

Nije mi problem što film financira država. Problem je tko su ti državni financijeri i kako o filmu govore. Kad ministarstvo, vlada jednog entiteta i kompanija u većinskom državnom vlasništvu stoje iza projekta, a političari ga predstavljaju kao stvar „kulture sjećanja“ i „identiteta našeg naroda“, ja to ne vidim kao neutralno umjetničko djelo. Vidim državni politički projekt. To je moj zaključak iz njihovih vlastitih riječi.

Redatelj ima drukčiju priču i treba je čuti. Zafranović je 2020. rekao da u Hrvatskoj ne može proći u „zatvoreni krug ljudi koji si međusobno dijele novac“ i da više neće prijavljivati projekte na HAVC-ove natječaje (Tportal). Za Večernji je rekao da se u njegov posao „neće petljati nikakva aktualna ideologija“ (Večernji). Ne znam je li HAVC u pravu. Znam da je natječaj bio javan i da mu je odgovor bio ne.

Isti je intervju dobar za još jednu rečenicu. Zafranović se tada nadao da će film biti „ponajviše namijenjen hrvatskoj publici“. To je u redu. Samo, Hrvatska ga nije financirala preko HAVC-a. Je li u konačnoj konstrukciji bilo hrvatskih partnera, ne mogu potvrditi. Srpskainfo je 2021. pisao o partnerima iz šest država, među njima i Hrvatske, ali ne kaže tko su. Zafranović je 2020. spominjao „velikog hrvatskog producenta“, a tko je to i je li došlo do suradnje, ne znam.

Zato je moj stav ovaj. Ako film dođe u hrvatska kina, od hrvatskog se gledatelja traži da plati kartu za projekt koji su platile drugi, uz političku poruku koju su oni sami opisali. Za to nisam bankomat. Zafranović je za RTRS rekao da film upotrebljava „kako bih upozorio na koliko je to danas savremeno“ i „da je situacija danas slična“. Koju današnju situaciju misli, u citiranom dijelu ne kaže. To bih ga rado pitao.

3. PITANJA ZA BRENDOVE I SPONZORE

Što se tiče brendova, mogu napisati samo ono što je potvrđeno. Rene Bitorajac jedan je od trojice glumaca u Ožujskovoj kampanji „Ja bi' to bolje“ iz ožujka 2026. Prema media-marketing.com i portalu gastro.24sata.hr glumi grofa Gustava Pongratza, osnivača Zagrebačke pivovare. Direktorica marketinga Zagrebačke pivovare Ana Štebih Pinjuh o kampanji je rekla: „Nova kampanja nastala je iz uzrečice koju svi poznajemo“.

Ne tvrdim da pivovara ima ikakve veze s filmom. Nisam našao ništa što ih povezuje, a isto tako nisam našao javnu izjavu pivovare o filmu. Ali pivovara je već jednom javno rekla što misli o glumcima s kojima surađuje. Kad su 2016. neki kupci tražili prekid suradnje s Bitorajcem zbog satirične pjesme, njihova je voditeljica korporativnih komunikacija Tina Puhalo rekla za Tportal: „Podržavamo umjetničku slobodu ljudi s kojima surađujemo“.

Slobodu glumca da igra što hoće branim i ja. Zato pitanje nije smije li netko igrati. Pitanje je što brend misli kad je projekt financiran novcem dviju država s političkim porukama njihovih čelnika. Moj stav je da brendovi koji surađuju s glumcima iz ovog filma neka preispitaju tu suradnju i javno kažu zašto je zadržavaju ili prekidaju. Evo pitanja koja bih postavio:

• Znate li da jedan od glumaca iz vaše kampanje glumi u filmu koji su financirali Srbija i Republika Srpska?
• Stoji li i danas vaša izjava iz 2016. o umjetničkoj slobodi i za ovaj slučaj?
• Hoćete li javno reći kako gledate na to i kakve su vam planove za nastavak kampanje?

Za druge glumce iz filma nisam našao javno potvrđenu reklamnu suradnju koju bih mogao navesti, pa je ne navodim. Ako znate za neku, javite nam uz poveznicu na izvor. Bez izvora je ne objavljujemo.

4. ŠTO MOŽETE UČINITI, A DA JE ZAKONITO

• Ne kupite kartu. Za Hrvatsku danas nema potvrđenog termina prikazivanja. Ako se pojavi, odluka je vaša.
• Ne gledajte i ne dijelite promociju. Najava je velik dio kampanje.
• Pitajte sponzore i brendove. Pristojno, e-poštom ili javno, ona tri pitanja gore. Pitanja, a ne ultimatume.
• Pitajte nadležne. Ministarstvo kulture i medija i HAVC mogu javno objasniti kako gledaju na film i na odluku iz 2020.
• Pišite medijima. Urednicima i nama, ali s izvorom. Tvrdnja bez izvora ne vrijedi ništa.

Što ne radite. Ne prijetite, ne uznemiravajte glumce ni njihove obitelji i ne pozivajte na nasilje. Prijetnja je kazneno djelo, a uvreda nije kritika. Takvi komentari nikoga ne uvjeravaju, nego daju oružje drugoj strani. Tko tako piše, ne piše u moje ime.

Ako film bude dobar, napisat ću to. Ako bude ono što o njemu govore njegovi financijeri, napisat ću i to. Račun je ipak već izdan i on se neće promijeniti.