Dubrovnik: BiH radnici bez dozvola zbog slave Mladiću — granica ima kućni red

Trojica radnika iz BiH u Dubrovniku ostaju bez radnih i boravišnih dozvola te dobivaju tromjesečnu zabranu ulaska u Hrvatsku — jer su na javnim profilima odavali počast ratnom zločincu Ratku Mladiću. Dubrovačko-neretvanska policija potvrdila je: novčane kazne, ukidanje dozvola, postupak protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora uz dvogodišnju zabranu ulaska nakon pravomoćnosti. To nije "mržnja". To je minimum države koja pamti.

Dok Beograd vojnički iznosi lijes genocidara, Hrvatska na svojem teritoriju šalje jasan signal: tko radi ovdje, ne slavi ubojice hrvatskih i bošnjačkih žrtava. Možemo! i Documenta to će brzo preimenovati u "represiju". Narod zove to redom.

Što je policija utvrdila

Od 28. kolovoza do 2. rujna provedena su kriminalistička istraživanja nad četvoricom državljana BiH (31, 30, 25 i 25 godina) na privremenom boravku te nad 35-godišnjim hrvatskim državljaninom. Na otvorenim profilima objavljivali su slike, simbole, pjesme i tekstove kojima su iskazivali zahvalnost osobi osuđenoj za ratne zločine. Građani su prijavljivali. Policija je reagirala.

Uhićenja: jedan u Župi dubrovačkoj, četvorica u Dubrovniku. Privedeni na Općinski sud. Trojica državljana BiH nepravomoćno proglašena krivima i kažnjena novčano; slijedi ukidanje dozvola i otkaz boravka. Protiv njih teče i postupak protjerivanja iz EGP-a. Četvrti državljanin BiH i hrvatski državljanin također idu na sud.

Mladić je pravomoćno osuđen na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja — uključujući progon, istrebljenje, ubojstva i deportacije. Umro je u Haagu. Veličanje nije nostalgija. To je politički čin.

Suverenitet nije hotel bez kućnog reda

Hrvatska prima radnu snagu. To ne znači da prima i kulturu veličanja zločina. Društvene mreže nisu privatna soba kad su profili javni i kad izazivaju uznemirenost građana koji pamte Vukovar, Škabrnju, Ovčaru. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira ovdje nije izgovor — on je alat.

Tko radi u Dubrovniku i objavljuje počast Mladiću, nije "nesretni gastarbajter". On je gost koji pljune domaćinu u lice. Država koja to proguta prestaje biti domaćin. Postaje tepih.

Dvostruki metar salona

Isti krug koji brani poticaje osumnjičenima i vrišti na "discipliniranje" kad Vlajčić najavi kriterije, ovdje će tražiti suosjećanje za profile s četničkim memorijalom. Ista Documenta koja žali Gotovinu rado šuti kad treba braniti dostojanstvo žrtava od online slave genocida. Možemo! pak Liku tretira kao plakat, a hrvatsko sjećanje kao problem.

Poruka mora biti simetrična samo u jednom smislu: zakon vrijedi. Ne vrijedi selektivni moral u kojem je hrvatski identitet sumnjiv, a tuđi kult zločina "kompleksan".

Što dalje

Pratiti pravomoćnost, stvarno ukidanje dozvola i provedbu zabrane ulaska. Pratiti i nove dojave — jer ovo nije izolirani profil, nego obrazac koji se aktivirao čim je Haag zatvorio biološki dosje. Hrvatska granica i hrvatski javni prostor nisu pozornica za rehabilitaciju Mladića. Narodni Reporteri stoje uz policiju i sud kad rade posao. Bez lažne neutralnosti. S jasnom mjerom: tko slavi genocid, ne ostaje.