Šerbedžija: Lika da, Hrvatska — odmahivanje rukom

Rade Šerbedžija jedan je od dvjestotinjak poznatih — mahom bliskih ljevici — koji su javno poduprli građansku inicijativu „Gospić je naš dom“. To nije usputni like. To je dio pokušaja da se narodni hod za Liku politički preuzme iz ruku apolitične inicijative. I u tom kontekstu treba gledati njegov Briefing na Jutarnjem.

Šerbedžija, čije projekte Hrvatska obilato financira, opet je pokazao što misli o državi koja mu plaća pozornicu. Liku uzima. Hrvatsku — odmahuje.

Rečenica i mimika

„Ja sam Srbin iz Hrvatske, iz Like… Rodio me je Velebit, Krbavsko polje, ove šume, rodila me moja Lika“, kaže. Novinar Boris Orešić dodaje: „I vaša Hrvatska“ — očekujući potvrdu. Šerbedžija ne odgovara. Mimika i odmahivanje rukom sažimaju odnos prema Republici Hrvatskoj bolje od sto kolumni. Početak tog dijela oko 9:45, odmahivanje dvadesetak sekundi kasnije.

To nije „umjetnička sloboda“. To je politički gest u tjednu kad deseci tisuća hodaju s hrvatskim zastavama za sanaciju Like. Oni nisu tražili njegov blagoslov. On je došao s brendom Like — i s prezirom prema imenu države.

Novac, Brijuni, Ulysses

Isti čovjek godinama uživa koncesiju i potpore za kazalište Ulysses na Malom Brijunu. Državni i lokalni novac, javne tvrtke, viškovi prihoda — dok Ministarstvo kulture tvrdi da nema za časopise i knjige branitelja. Narod.hr to dokumentira. Poruka je brutalna: za jugoslavenski kulturni brand uvijek ima; za hrvatsko sjećanje — škrto.

Šerbedžija je poznat po jugoslavenskim stavovima, po odbijanju da jasno imenuje agresora u Domovinskom ratu, po osudi Ministarstva branitelja 2016. zbog izjava o Haagu. Kad treba Ukrajina — emotivno. Kad treba Hrvatska 1991. — relativizacija. Obrazac nije nov. Nov je timing: Lika kao plakat, Hrvatska kao smetnja.

Lešinarenje i salon

Možemo! i SDP vole takve figure: „umjetnik“ koji kritizira hrvatski identitet, a živi od hrvatskog proračuna. Dok Tomašević diže veganske barjake na Jelačiću, Šerbedžija diže Liku bez Hrvatske. Ista metoda: ukrasti narodni osjećaj, izbaciti nacionalni okvir, prodati moral.

Građanska inicijativa i glasovi poput Anice iz Vukovara/Gospića traže kamione i rokove do 20. rujna. Ne traže celebrity koji Like koristi kao biografsku kulisu dok odmahuje na spomen države. Tko Liku voli, voli i Hrvatsku koja je brani — ili ne voli ništa osim sebe.

Poruka

Narodni Reporteri ne osporavaju nikome korijene. Osporavaju dvostruki metar: država plaća, umjetnik pljuje. Lika nije rekvizit za Briefing. Lika je mjerilo — kao Vukovar. Tko na „vaša Hrvatska“ odgovara odmahivanjem, nije saveznik Like. On je saveznik salona koji Like treba samo dok traje kamera.

Dok narod hoda s zastavom, Šerbedžija hoda s gestom. Zastavu ćemo pamtiti dulje.