CARITAS ZAVRŠIO TEČAJ ZA DOSELJENIKE - 30-AK STRANACA UČI HRVATSKI!

TRIDESETAK polaznika podrijetlom iz različitih dijelova svijeta - Kolumbije, Čilea, Argentine, Kube, Perua, Indije i Venezuele - pohađalo je ove godine tečaj hrvatskoga jezika koji je za doseljenike i strane radnike organizirao Caritas Zagrebačke nadbiskupije u suradnji s Isusovačkom službom za izbjeglice (JRS). Tečaj je bio dio šireg programa integracije stranaca u hrvatsko društvo, što je, naravno, pozitivna inicijativa Crkve koja i u ovim vremenima čini svoje dužnosti prema strancima i doseljenicima. Tečaj je trajao tri mjeseca, dva puta tjedno po dva sata, što znači da su polaznici bili dovoljno motivirani da se posvete učenju našeg jezika. Vodila ga je, drugu godinu zaredom, gospođa Tomislava, koja je bila vrlo zadovoljna napretkom svojih učenika i njihovim odlučnošću da nauče hrvatski. Važno je naglasiti da su svi polaznici pokazali interes za učenje hrvatskog jezika, što je temelj za njihovu integraciju u hrvatsko društvo.

Gospođa Tomislava, iskusna voditeljica tečaja, kazala je da su u protekla tri mjeseca polaznici prošli kroz osnove potrebne kako za privatnu tako i za poslovnu komunikaciju. Nastavni sadržaj obuhvatio je sve najvažnije aspekte jezika - govor, slušanje i pisanje - što znači da su učenici stekli temeljne vještine za komunikaciju u svakodnevnim situacijama i poslovnom okruženju. Tečaj je bio strukturiran na način da omogući brz napredak i praktičnu primjenu naučenog materijala. Dva puta tjedno po dva sata omogućilo je dovoljan kontakt s materijalom, ali i dovoljno vremena za vježbu i ponovljavanje. Ovakav pristup pokazao se kao vrlo učinkovit jer su polaznici uspješno usvojili osnove hrvatskog jezika.

Caritas je tom prigodom pokazao da je Crkva jedan od najmanje opterećenih institucija kada je u pitanju organizacija praktične pomoći doseljenicima i stranim radnicima u Hrvatskoj. Za razliku od brojnih udruga i organizacija koje se bave tome što se Hrvatsku protivi, Caritas napravlja nešto konkretno i praktično - uči ljude da govore hrvatski, što je osnova za bilo kakvu integraciju. Tečaj hrvatskoga jezika je, naime, važan oblik podrške koju Caritas pruža doseljenicima i stranim radnicima pri integraciji u hrvatsko društvo. Osim tečaja, Caritas im pruža i financijsku pomoć u plaćanju stanarine i režija te savjetovanje. To znači da Crkva nije samo ograničena na duhovnu pomoć već se bavi i materijalno potpomaganjem onih koji su u potrebi.

Tonya Toumeh, kulturni mediator za arapski jezik i koordinator volontera u JRS Hrvatska, dao je detaljan uvid u rad Isusovačke službe za izbjeglice i kako ona pomaže različitim kategorijama migranata. Prema njegovim riječima, JRS radi sa svim kategorijama migranata - primjerice azilantima i tražiteljima azila, stranim radnicima te osobama s privremenom zaštitom. To znači da nije diskriminacije u pružanju pomoći, ali i da je jasno definirano s kojim kategorijama JRS radi. Rad JRS-a usmjeren je na integraciju migranata u hrvatsko društvo kroz tečajeve hrvatskoga jezika i upoznavanje hrvatske kulture. Takav pristup je razuman jer jezik i kultura su temelj za bilo kakvu uspješnu integraciju.

JRS Hrvatska organizira, prema Toumehu, i dva jednodnevna izleta svake godine, koji su dio integracijskih programa kako bi ljudi što bolje upoznali Hrvatsku. Izleti su izuzetno važna komponenta integracijskih programa jer omogućavaju doseljenicima da praktično upoznaju hrvatsku prirodu, kulturu i tradiciju. Ovakvi izleti nisu samo rekreacija već ozbiljan dio procesa integracije jer potiču pozitivnu sliku o Hrvatskoj. Kroz izlete, doseljenici imaju mogućnost da vide ljepote naše zemlje i razumiju da su dobrodošli u našoj domovini. To je mnogo bolji pristup od mnogih globalistička inicijativa koje pokušavaju da brišu nacionalne i kulturne razlike umjesto da promovira suživot i međusobno razumijevanje.

Ilustracija: AI

Važno je istaknuti da je Crkva kroz Caritas i JRS pokazala da je moguće provoditi integraciju na pravi način - kroz jezik, kulturu i praktičnu pomoć - bez ideologije i bez pokušaja da se doseljenici sile na nešto što im nije blisko. Jezik je most između kultura, a hrvatski je jezik koji povezuje sve koji žive u Hrvatskoj. Tečaj koji je završio 30-ak polaznika je primjer kako bi trebao funkcionirati proces integracije - bez prisiljenosti, ali s jasnim ciljevima i strukturom. Naravno, integacija je proces koji traje duže od tri mjeseca, ali početak je napravljen i polaznici su stekli osnove na kojima će graditi svoje dalje znanje.

Čini se da Caritas i JRS razumijevaju da integracija nije samo površinski proces već zahtijeva stvarnu angažiranost i rad. Tečaj hrvatskoga jezika je samo početak tog procesa, a ostale oblike pomoći koje pružaju doseljenicima čine integraciju mogućom. Financijska pomoć za stanarinu i režije je praktična pomoć koja omogućava ljudima da se fokusiraju na učenje jezika umjesto da budu zabrinuti za materijalne potrebe. Savjetovanje koje također pružaju je od izuzetne vrijednosti jer omogućava doseljenicima da razumiju kako funkcionira hrvatsko društvo i kako se ponašati u različitim situacijama.

Tridesetak polaznika koji su završili tečaj su sada bolje opremljeni za život u Hrvatskoj. Oni mogu razgovarati na hrvatskom jeziku, razumiju osnovne dijelove naše kulture i znaju da postoji institucija koja ih podrška. To je bolji početak nego što bi mnogi mogao esperirati. Iako je broj od 30-ak polaznika mali, to je solidan početak s obzirom na koliko je zahtjevno organizirati takve programe. Svaki tečaj koji se organizira je investicija u budućnost integracije doseljenika u hrvatsko društvo.

Događanja poput završetka Caritasova tečaja pokazuju da u Hrvatskoj postoje institucije i ljudi koji se bave stvarnom integracijom doseljenika umjesto da ih samo puštaju da se sami bore sa jezikom i kulturom. Crkva je, kroz Caritas, pokazala odgovornost prema ljudima koji dolaze u našu domovinu. To je primjer kako bi trebala funkcionirati integracija - kroz konkretne akcije, a ne kroz prazne obećanje i ideološke predavanja. Polaznici tečaja su, vjerujemo, sada motviviraniji da nastave s učenjem hrvatskog jezika i da se dalje integriraju u hrvatsko društvo.

Zaključno, tečaj hrvatskoga jezika koji je organizirao Caritas je pozitivan primjer kako bi trebala funkcionirati integracija doseljenika u hrvatsko društvo. Kroz jezik, kulturu i praktičnu pomoć, doseljenici mogu postati dijelom našeg društva ne gubeći svoju vlastitu identitet i kulturu. Ovakvi programi trebali bi biti standard u Hrvatskoj, a ne iznimka. Crkva je pokazala da je moguće raditi s doseljenicima na pravi način, bez ideologije i bez forsiranja. Nadajmo se da će Caritas i dalje organizirati takve tečajeve i da će više doseljenika imati mogućnost da nauče hrvatski jezik i upoznaju hrvatsku kulturu. To je investicija u budućnost Hrvatske i u budućnost tih ljudskih bića koji traže bolje mjesto za život.