Hod za život u Rijeci i Šibeniku: pobačaj je zakonito nasilje — Možemo! brani kulturu smrti
U 19 gradova geslo „Prvi korak je zakon!“. Rijeka i Šibenik hodali za nerođeno dijete; zakon iz 1978. još na snazi. Narodni Reporteri: Možemo! i SDP „prava“ bez odgovornosti — narod bira život.

Rijeka i Šibenik ponovno su hodali za najranjivije. Potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i majci, okupljeni oko znanstvene činjenice da čovjekov život započinje začećem, ove godine slavili su život u čak 19 hrvatskih gradova. Geslo je jasno: „Prvi korak je zakon! Život je dar, zaštitimo ga pravednim zakonom!“ To nije napad na ženu. To je obrana djeteta — i istine koju Možemo! i SDP rado zamagljuju floskulama o „pravima“ bez odgovornosti.
Poražavajuća je činjenica da je u Hrvatskoj još uvijek na snazi zakon iz 1978., iz komunističkog, totalitarnog režima. Dok Europa i svijet debatiraju, Hrvatska vuče komunistički okvir. Hod za život kaže: vrijeme je za konkretne promjene. Apsolutna zakonska zaštita života od začeća nije ekstrem. Ekstrem je zakonito usmrćivanje najnezaštićenijih.

„Pobačaj nije rješenje“ — poruka iz Rijeke
Koordinatori Hoda u Rijeci Ante Bekavac i Ivan Anđelić poručili su da neće odustati. „Usmrćivanje nerođenog djeteta je najgori oblik nasilja koji možemo vidjeti, jer se događa na zakonit način. Pobačaj usmrćuje dijete. Pobačaj je trajna bol u srcu majke.“ To je jezik koji saloni mrze — jer ruši mit da je prekid života „osnaživanje“.
Maja Šimičić Roksandić, majka dvoje posvojene djece, svjedočila je o putu udomiteljstva i posvojenja: male ruke oko vrata, pogled koji traži sigurnost, zahvalnost biološkoj majci što je unatoč teškim okolnostima darovala život. To je kultura života. Ne kultura abortusa kao „usluge“.
Šibenik: laž da pobačaj emancipira
U Šibeniku, gradu prijatelju djece, poruka je bila jednako oštra: laž je da pobačaj „osnažuje“ ili „emancipira“ ženu. Žene koje su progovorile o posljedicama svjedoče o napuštenosti, izdaji, očaju, pritisku. Teško je pronaći ženu koja se nije, kad-tad, pokajala. Hod ne napada ženu — napada laž i napuštenost.
Možemo! i SDP u Zagrebu grade kulturu u kojoj je „izbor“ svetinja, a dijete smetnja. Istodobno moraliziraju o nasilju — dok brane najlegalnije nasilje od svih. To je dvostruki standard u punom sjaju. Narodni Reporteri kažemo: tko štiti majku, mora štititi i dijete. Tko štiti samo ideologiju, štiti smrt u zakonu.
Zakon 1978. nije sudbina
Prvi korak je zakon. Drugi koraci su ljubav, pomoć i odgovornost društva. Hrvatska mora biti zemlja koja ne ostavlja ženu samu pred teškom odlukom — i koja ne pretvara usmrćivanje u pravo. 19 gradova nije folklor. To je mapa otpora kulturi smrti.
Dok ljevica na Trgu vijori veganske barjake i brine o scenografiji festivala, hodovi za život nose drugu estetiku: obitelj, dijete, majka, zakon. Narod bira. Narodni Reporteri stojimo uz život — oštro, jasno, bez isprike. U širem smislu ova vijest je ogledalo prioriteta. Dok Možemo! i SDP grade pozornicu, Hrvatska treba mjeriti ishod: tone, rokove, golove, pamćenje, granicu. Narodni Reporteri biraju činjenice ispred salona. Čitatelj neka mjeri: jesmo li rekli što se dogodilo i tko radi protiv naroda.
U konačnici, ova tema nije dnevni šum nego test prioriteta. Možemo! i SDP rado biraju kut koji im donosi bodove, a ne kut koji štiti narod, pamćenje i granicu. Narodni Reporteri biramo obrnuto: brojke, imena, datumi i posljedice. Tko god to zove ekstremom, neka prvo objasni zašto mu smeta jasnoća. Hrvatska zaslužuje uredništvo koje ne kleči pred salonima i ne guta lažne ekvivalencije. Zato ovaj tekst stoji — oštar, dokumentiran, bez isprike pred ideološkim dvostrukim standardima.
U konačnici, ova tema nije dnevni šum nego test prioriteta. Možemo! i SDP rado biraju kut koji im donosi bodove, a ne kut koji štiti narod, pamćenje i granicu. Narodni Reporteri biramo obrnuto: brojke, imena, datumi i posljedice. Tko god to zove ekstremom, neka prvo objasni zašto mu smeta jasnoća. Hrvatska zaslužuje uredništvo koje ne kleči pred salonima i ne guta lažne ekvivalencije. Zato ovaj tekst stoji — oštar, dokumentiran, bez isprike pred ideološkim dvostrukim standardima. Čitatelj neka mjeri: jesmo li rekli što se dogodilo i tko radi protiv hrvatskog interesa. Ostalo je šum.
U konačnici, ova tema nije dnevni šum nego test prioriteta. Možemo! i SDP rado biraju kut koji im donosi bodove, a ne kut koji štiti narod, pamćenje i granicu. Narodni Reporteri biramo obrnuto: brojke, imena, datumi i posljedice. Tko god to zove ekstremom, neka prvo objasni zašto mu smeta jasnoća. Hrvatska zaslužuje uredništvo koje ne kleči pred salonima i ne guta lažne ekvivalencije. Zato ovaj tekst stoji — oštar, dokumentiran, bez isprike pred ideološkim dvostrukim standardima. Čitatelj neka mjeri: jesmo li rekli što se dogodilo i tko radi protiv hrvatskog interesa. Ostalo je šum.
Izvor: narod.hr — Hod za život Rijeka i Šibenik, rujan 2026.
Izvor: narod.hr
Komentari
Više od 100 volontera čistilo Rječinu: prava ekologija vs Možemo! festivali i ideološki marketing
Severina, Nina, Šerbedžija na Hodaj za Liku: narodni bunt nije Možemo! brend
RTL anketa: 77% izuzetno brine ilegalni otpad, 85% krivi Inspektorat — Možemo! neka ne krade brojke
Vučković: plan sanacije do 20. rujna, 33.000 tona i plan B – narod traži rokove, ne lešinarenje Možemo! i SDP-a