Više od 100 volontera čistilo Rječinu: prava ekologija vs Možemo! festivali i ideološki marketing

U Rijeci se dogodilo ono što Možemo! u Zagrebu voli glumiti, a rijetko odradi do kraja: više od 100 ronilaca i volontera očistilo je korito i obale Rječine. Akcija #EUBeachCleanup – More spaja: Rječina 2026 treće je izdanje; nakon Pećina i Preluka, fokus je otišao uzvodno — tamo odakle otpad završava u moru. Pridružila se i gradonačelnica Iva Rinčić. To je ekologija rada. Festivali ideologije — to je nešto drugo.

Na poziv USPDR-a „Ajkula“ okupilo se više od 100 ljudi: 60 ronilaca i više od 40 volontera, iz Rijeke i drugih dijelova Hrvatske. Građani i volonteri s EUROPE DIRECT Rijeka i Urbanim separeom čistili su obalu od Sinergane prema Žaklju; ronioci su radili urbani tok od Konta do Delte. Nema tu veganskih barjaka umjesto hrvatskih. Ima vreća, rukavica i blata.

„Not my problem“ — i odgovor

Rinčić je pozdravila sudionike i osvrnula se na natpis „Not my problem“ na jednoj majici: „Mislim da svi mi danas pokazujemo da ovo jest i naš problem.“ Dodala je da je veseli dolazak mladih i da vjeruje u čišću budućnost Rijeke i Hrvatske. Može se složiti s porukom — i istovremeno vidjeti razliku između ove akcije i zagrebačkog modela Možemo!, gdje se ekologija često pretvara u ideološki branding, a ne u tone otpada izvađene iz rijeke.

U prve dvije akcije (2024. Pećine, 2025. Preluk) učenici, volonteri i ronioci prikupili su gotovo 800 kilograma otpada s obala, a iz podmorja više od deset kubika. Ove godine organizatori idu uzvodno. Nenad Antolović iz Porina podsjeća: Rječina je dio povijesti, identiteta i svakodnevice grada. Marin Nižić iz Urbanog separea upozorava da je gornji tok zaštićen, a donji opterećen nedostatkom vode, betonom i otpadom — „danas je ovo i za našu pastrvu“.

Prava ekologija nije salon

Perica Prpić iz „Ajkula“ rekao je ono što Možemo! rijetko prakticira bez kamere: „Puno puta znamo reći 'volim grad koji teče', pa ćemo danas svojim primjerom pokazati kako se voli svoj grad.“ Carmen Gruber iz Predstavništva Europske komisije podsjetila je da #EUBeachCleanup nadilazi europske okvire i ide u partnerstvu s UN-om — čistiti more znači čistiti i rijeke koje ga hrane.

U Zagrebu pod Možemo! ekologija često izgleda kao festival: zastave ideologije, moralne lekcije, „vrijednosti“ koje se mjere aplauzom istomišljenika. U Rijeci na Rječini ekologija izgleda kao ronilac u mutnoj vodi i volonter s vrećom. Razlika nije u riječima. Razlika je u tome što ostaje nakon kamere — čistije korito ili samo hashtag.

Dvostruki standardi ljevice

SDP i Možemo! vole se predstavljati kao vlasnici ekološke savjesti. Istodobno, kad narod diže glas zbog Like i ilegalnog otpada, medijski saloni biraju kut: tko je došao, koja je zastava, je li bunt „dovoljno progresivan“. Kad volonteri čiste Rječinu — manje dramaturgije, više rada. Narodni Reporteri neće se praviti da je to slučajno. Ideološka ljevica privatizira teme koje joj odgovaraju i relativizira one koje joj ne odgovaraju.

Hrvatska treba ekologiju koja miriše na blato i sol, ne na salon. Treba akcije poput Rječine: mjerljive, lokalne, otvorene ljudima koji nisu članovi nijednog moralnog kluba. Rinčićin dolazak ne čini akciju savršenom — čini je javnom. Bitno je što su ronioci i volonteri došli raditi, ne pozirati.

Što ostaje nakon festivala

Organizatori: EUROPE DIRECT Rijeka pri Porinu, USPDR „Ajkula“, Urbani separe, uz podršku Grada Rijeke i komunalnih partnera. Početak kod budućeg inkubatora Sinergana — simbolično mjesto rada i ideja — ima smisla ako se ne pretvori u još jednu brošuru. Rječina nije pozornica. Rijeka nije lab za ideologiju. Grad koji teče treba čisto korito, ne lekcije iz Zagreba.

Od Pećina do Rječine — kontinuitet rada

Treća godina #EUBeachCleanup u Rijeci nije marketing-kampanja. Pećine, Preluk, sada Rječina: gotovo 800 kilograma s obala u prve dvije akcije, više od deset kubika iz podmorja, a ove godine fokus na rijeku iz koje otpad ide u more. Šezdeset ronilaca, više od četrdeset volontera. Rinčić na licu mjesta. Antolović, Nižić, Prpić, Gruber — konkretni ljudi, konkretan posao. To je ekologija koja se može izmjeriti vrećama, ne aplauzom.

Možemo! u Zagrebu često pretvara zeleni diskurs u festival i moralnu lekciju. Na Rječini nema potrebe za lekcijom: ima potrebe za čišćenjem. Narodni Reporteri neće prepustiti ljevici monopol nad ekološkom savješću. Prava briga za okoliš ne traži veganske barjake umjesto hrvatskih. Traži ronioce, volontere i narod koji voli grad koji teče — djelom, ne brošurom.

Zaključak bez lažne neutralnosti: više od 100 ljudi očistilo je Rječinu. To je argument protiv Možemo!-ova monopola nad „zelenom“ savješću. Prava ekologija ne treba veganske barjake umjesto hrvatskih. Treba vreće, ronioce i narod koji ne pita salon za dozvolu da voli svoj grad. Dok Zagreb pod ljevicom često glumi vrijednosti, Rijeka je na Rječini odradila posao.