Severina, Nina, Šerbedžija na Hodaj za Liku: narodni bunt nije Možemo! brend

Deseci tisuća ljudi okupili su se u Zagrebu na prosvjedu „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku“ zbog afere s odlaganjem opasnog otpada oko Gospića. Među njima su bili i poznati: Severina, Nina Badrić, Rade Šerbedžija, Marijana Batinić, Filip Juričić, Antonija Blaće, Ivana Roščić, Ljupka Gojić Mikić, Franka Batelić, Barbara Nola, a s Trga se javio i bloger Krule. To nije Možemo! brend. To je narodni bunt — i mediji već biraju kut tko smije „vlasniti“ Liku.

Inicijativa „Gospić je naš dom“ traži sanaciju, rokove, monitoring i odgovornost. Političarima nije dano držati govore. Fokus je ostao građanski. Upravo zato ljevica i saloni nervozno traže način da priču pretvore u svoj marketing — ili da je relativiziraju ako im izmakne kontrola.

Celebrity nije vlasništvo nad buntom

Severina je rekla jasno: tu je kao građanka Republike Hrvatske, povezujući osobnu bol s porukom o djeci Like: „Jučer moje dijete, danas djeca Like, Gospića.“ Nina Badrić došla je s puta i poručila da je to dužnost moralnog građanina — za Liku, Benkovac, Zagreb, cijelu Hrvatsku. Na Instagramu: „Volim te ovoLIKO.“ Rade Šerbedžija, rođen u Buniću kraj Korenice, već se ranije borio za prirodu rodnog kraja; danas je bio u masi koja traži uklanjanje ilegalnog otpada.

Marijana Batinić sažela je ono što Možemo! ne smije privatizirati: „Lika je naša stranka. Ne damo da nas guše ljudi bez duše.“ Antonija Blaće, Franka Batelić, Ljupka Gojić Mikić, Barbara Nola — snimke i fotografije s Trga. Krule ujutro: „Prvi Ličani su stigli. Sokolovi, niste sami.“ To je širina koja ne staje u jedan ideološki bilten.

Medijski dvostruki standardi

Kad narod diže hrvatske zastave i traži čistu Liku, dio medija odmah traži „kontekst“: tko je došao, je li bunt dovoljno „građanski“, nije li previše zastava. Kad Možemo! organizira festival s veganskim barjacima umjesto hrvatskih — onda je to kultura i vrijednosti. Dvostruki standardi nisu greška. Oni su urednička politika salona: umanjiti narodni pečat, uvećati ideološki.

SDP i Možemo! vole ekologiju kad je njihova. Kad je Lička i narodna — postaje nezgodna. Jer narodni bunt ne pita salon za dozvolu. Ne traži da netko iz Možemo! „moderira“ poruku. Traži uklanjanje otpada, plan sanacije, odgovornost institucija. To nije lijeva ni desna floskula. To je zahtjev građana kojima je dosta ekocida i šutnje.

Lika nije ideološki projekt

Organizatori su procjenjivali oko 30.000; broj će utvrditi službe. Važnije od broja, kako su rekli, jest dostojanstvo i zajedništvo. Zahtjevi uključuju cjeloviti plan sanacije u roku od 20 dana, hitno uklanjanje desetaka tisuća tona zakopanog otpada, monitoring, crne točke u planu gospodarenja, mogućnost kolektivne tužbe. To je jezik odgovornosti — ne jezik festivala.

Poznati na Trgu ne „daju“ prosvjed ljevici. Oni su dio mase koja je došla zbog Like, ne zbog stranke. Pokušaj da se celebrity nazočnost pretvori u vlasništvo nad temom tipičan je manir salona: ako ne možeš kontrolirati bunt, bar ga brendiraj. Narodni Reporteri odbijaju taj manir. Lika nije Možemo! projekt. Lika je hrvatski prostor koji traži čišćenje i pravdu.

Što saloni ne vole čuti

Dok se u Zagrebu pod ljevicom često raspravlja o simbolima koje treba „demistificirati“, na Trgu su vijorile hrvatske zastave i tražio se konkretan rok. Razlika je ogromna. Jedni prodaju sram kao moral. Drugi traže da se otpad digne iz zemlje. Severina, Nina, Šerbedžija i ostali nisu „dokaz“ da je bunt ljevici. Oni su dokaz da tema nadilazi salone.

Dostojanstvo bez ideološke dozvole

Organizatori su istaknuli dostojanstvo i zajedništvo ispred same brojke. Zahtjevi Vladi — plan sanacije u 20 dana, uklanjanje desetaka tisuća tona otpada, monitoring, crne točke, kolektivna tužba — nisu „lijeva agenda“. To su zahtjevi građana kojima je dosta šutnje institucija. Severina, Nina Badrić, Šerbedžija, Batinić („Lika je naša stranka“), Blaće, Franka, Krule — širina koja ne staje u Možemo! bilten.

Medijski saloni i dalje biraju kut: tko je došao, koja je zastava, je li bunt dovoljno „progresivan“. Narod bira Liku. Razlika je sve. Celebrity nazočnost ne daje ljevici vlasništvo nad temom. Daje još jedan dokaz da tema nadilazi salone. Dok SDP i Možemo! pokušavaju privatizirati ekologiju kad im odgovara, Ličani i Zagreb traže čišćenje — bez ideološke dozvole.

Zaključak bez lažne neutralnosti: narodni bunt za Liku nije brend Možemo! ni SDP-a. Celebrity nazočnost ne daje nikome vlasništvo nad Likom. Mediji biraju kut — mi biramo činjenicu: deseci tisuća, dostojanstvo, zahtjev za sanacijom. Tko to pokuša ukrasti za ideologiju, radi protiv naroda koji je došao hodati — ne pozirati.