HODAJ ZA LIKU DANAS: Autobusi, 33.000 tona, Vučković i strah od jugo-zastava

Danas, 5. rujna 2026., Zagreb nije samo glavni grad – on je pozornica na kojoj Ličani i Hrvati iz cijele domovine traže ono što im država duguje: čistu vodu, zdravlje i suverenost nad vlastitim tlom. Autobusi iz Gospića kreću u sedam sati, iz Otočca u 7.30, a organizatori jasno poručuju: iskrcajte se kod Lisinskog, čuvajte jedni druge, hodajte dostojanstveno. „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku“ nije folklor ni ljevičarski karneval – to je narodni odgovor na 33.000 tona zakopanog otpada, na Rakitovac i na politiku koja je Liku pretvorila u deponij.

Građanska inicijativa „Gospić je naš dom“ Vladi je u petak navečer poslala zahtjeve koji su kristalno jasni: cjelokupni program sanacije u 20 dana, hitno uklanjanje 33.000 tona u tri mjeseca, uvrštavanje odlagališta Rakitovac u Plan gospodarenja otpadom, neovisni monitoring i – odmah – privremena zabrana uvoza otpada. To nisu „zelene floskule“ Možemo!-a; to su zahtjevi ljudi koji žive pedeset metara od silosa i čija djeca dišu ono što je netko zakopao radi profita.

Autobusi, Trg Tomislava i poruka koju Zagreb mora čuti

Okupljanje je u 11 sati na Trgu kralja Tomislava, hod prema Trgu bana Jelačića, program u podne. Sedam autobusa iz Gospića, kolone iz Otočca, najave iz Splita, Rijeke, Pule, Sinja, Omiša – Lika više nije „periferija“. Sindikati SSSH, NHS i Matica dali su potporu; lički branitelji, katoličke inicijative i navijačke skupine također. Tko god pokuša ovaj hod pretvoriti u „ljevičarski skup“, radi protiv istine: narod se okuplja zbog vode i zdravlja, a ne zbog duginih zastava i ideologije Možemo!-a.

Organizatori su se strogo ogradili od politizacije. Na trgu govore građani, ne stranački sekretari. To je točno onaj trenutak u kojem se vidi razlika između suverenističkog patriotizma – brige za krš, vodu i narod – i SDP-ovsko-možemoške moralizacije koja Liku koristi kao pozornicu dok se oko Zagreba i na sjeveru gomilaju vlastite „crne točke“.

Vučković: nema ostavke, ima upozorenja na zlouporabu

Ministrica Marija Vučković uoči prosvjeda odbacila je razgovor o ostavci. Premijer Andrej Plenković od nje nije tražio odstupanje, kaže, a ona „razmišlja o planovima sanacije“. Istodobno upozorava da će među prosvjednicima biti i onih koji zlorabe opravdanu skrb za okoliš radi političkih poena i koji će „skrivati istinu“. Ta rečenica nije bez težine – jer upravo tu ljevica i dijelovi medija traže prostor da legitimni lički bunt pretvore u anti-HDZ miting.

Vučković tvrdi da čekaju žalbeni rok za odvoz neopasnog otpada u vrećama, da je plan sanacije zakopanog otpada u nacrtu, da će formalni postupak krenuti oko 25. rujna. Kaže i da su u Biljanima Donjim, Samoboru, Kosici, Kaštelanskom zaljevu, Dugom Ratu i Pazinu napravili „više nego u posljednjih tridesetak godina“. Ličani na terenu odgovaraju drugačije: dok se priča o procedurama, voda i zdravlje ne čekaju javnu nabavu.

Troskot, jugo-zastave i hibridni rat protiv istine

Zastupnik Mosta Zvonimir Troskot, koji je među prvima digao aferu, ide dalje od ministarskih roka. Kaže da ne bi pio vodu u Lici, da analize HZJZ-a nisu testirale PFAS, da Rakitovac – kilometar i pol od silosa – „četiri puta gora situacija“, i da i dalje vrijede zakoni koji omogućuju uvoz otpada. Traži izvanredno krizno ekološko stanje, kazneni progon i registar svih lokacija. „Ovo je kao agresija 1991., samo unutarnja“, poručuje – i tu je srž: otpad kao napad na suverenost i narod.

Posebno je teška njegova informacija iz HDZ-a: da je određena skupina dobila zapovijed doći na prosvjed s jugoslavenskim zastavama kako bi se skup prikazao kao ljevičarski. Ako je točno, riječ je o klasičnoj provokaciji – o pokušaju da se narodni hod za Liku i Hrvatsku oboji jugo-nostalgijom i tako diskreditira. Hrvatima koji danas hode za čistu vodu to mora biti crvena linija: ne dopustiti da se domoljubni bunt otme onima kojima je bliža Titova zastava nego Gospić.

Crne točke, uvoz otpada i suverenost tla

Zahtjev za zabranom uvoza otpada nije „ekstremizam“ – to je elementarna državnička mudrost. Hrvatska ne smije biti odlagalište tuđeg otpada dok Lika, Gacka, sjeverno Primorje i zadarsko zaleđe piju rizik. Kolektivna zaštita u Zakonu o zaštiti okoliša, popis crnih točaka s rokovima i novcem, neovisni stručnjaci – to su minimalni uvjeti da država prestane biti suučesnik.

Dok Možemo! i SDP moraliziraju o „klimi“ i „inkluziji“, Ličani traže konkretno: 33.000 tona van, Rakitovac u plan, zabrana uvoza odmah. Dok ljevica oko Zagreba šuti o vlastitim deponijima, Lika šalje autobuse. Danas se hodanjem pokazuje što znači biti uz narod, a ne uz ideologiju. Narodni Reporteri stoje uz Liku, uz zabranu uvoza otpada i uz dostojanstvo hrvatskog čovjeka – bez jugo-zastava, bez političkog hijackinga i bez lažne neutralnosti.