VELIČALI MLADIĆA: Radnici iz BiH gube dozvole — van iz Hrvatske

Dubrovačko-neretvanska policija od 28. kolovoza do 2. rujna provela je kriminalistička istraživanja nad četvoricom državljana BiH (31, 30, 25 i 25 godina) na privremenom boravku u Hrvatskoj te nad 35-godišnjim hrvatskim državljaninom. Na javnim i otvorenim profilima objavljivali su slike, simbole, pjesme i tekstove kojima su odavali počast Ratku Mladiću — osuđenom za genocid i zločine protiv čovječnosti, nedavno umrlom u Haagu. Građani su dojave slali. Policija je reagirala. Sud je počeo kažnjavati. Trojica državljana BiH nepravomoćno su proglašena krivima i kažnjena novčano; slijedi ukidanje dozvola za boravak i rad, otkaz kratkotrajnog boravka, zabrana ulaska na tri mjeseca te postupak protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora uz dvogodišnju zabranu ulaska nakon pravomoćnosti. To nije ksenofobija. To je suverenost.

Uhićeni su na području Župe dubrovačke i u Dubrovniku, privedeni na Općinski sud. Četvrti državljanin BiH i hrvatski državljanin također idu na sud. Zakonska osnova: prekršaji protiv javnog reda i mira. Društvene mreže nisu privatna soba — one su javni prostor. Tko u javnom prostoru Hrvatske veliča Mladića, vrijeđa nacionalne osjećaje naroda koji je preživio agresiju i zna što taj kult znači.

Što je policija utvrdila

Utvrđeno je da su osumnjičeni na otvorenim profilima objavljivali sadržaj počasti Mladiću. Policija navodi uznemirenost, nelagodu i osjećaj povrijeđenosti građana te više dojava. To je važno: država nije lovila like po noći — građani su prijavili ono što su vidjeli. U zemlji koja pamti Vukovar, Škabrnju i Srebrenicu, transparenti i pjesme Mladiću nisu provokacija za klikove. To je politički napad prerušen u status.

Trojica BiH već su nepravomoćno kažnjena novčano. Administrativne posljedice tvrđe su od novčanika: bez dozvole, bez boravka, s zabranom ulaska. Protjerivanje iz EGP-a uz dvije godine zabrane šalje poruku i šire od Dubrovnika — Hrvatska kao članica Schengena neće biti sigurna kuća za one koji slave genocidnog zapovjednika. To je signal koji treba čuti i krijumčarske mreže i svi koji misle da je Hrvatska prolaz bez pravila.

Dozvola nije pravo na huškanje

Hrvatska treba radnu snagu. Ali radna snaga nije alibi za uvoz ideologije koja je 1990-ih ubijala. Tko dolazi raditi, dolazi po pravilima domaćina. Pravilo broj jedan: ne veličaj zločince koji su klali hrvatski i bošnjački narod. Možemo! i SDP rado pričaju o otvorenosti i antirasisizmu dok istodobno napadaju hrvatski suverenizam i Thompsonovu publiku. Kad treba reći jasno — van s onima koji slave Mladića — često zapinju u floskulama o kontekstu. Konteksta nema. Ima zločina i ima države koja ili brani dostojanstvo ili glumi hotel.

Antiimigrantska — točnije: suverenistička — linija ovdje nije mržnja prema susjedima iz BiH koji pošteno rade. Ona znači selekciju: tko poštuje Hrvatsku, može; tko je pljuje kultom Mladića, ide van. To je minimum koji bi svaka ozbiljna država primijenila jučer. Tko u Zagrebu sada plače zbog ukidanja dozvola, neka prvo objasni žrtvama zašto bi Hrvatska financirala vlastito poniženje.

Paralela sa Zvezdom i Beogradom

Isti tjedan UEFA kažnjava Crvenu zvezdu zbog Mladića na tribini, a dubrovačka policija čisti mreže i dozvole. To nije slučajnost kalendara — to je isti kulturni otrov na dvije pozornice. Vojni doček u Beogradu, transparenti na stadionu, statusi s juga Hrvatske: kontinuum, ne incident. Hrvatska mora odgovarati na svim razinama: diplomacija, sport, policija, migracijska politika.

Tko u Zagrebu sada zove na smirivanje bez uvjeta, radi posao onih koji žele da Hrvatska proguta uvredu u ime dobrosusjedstva. Dobrosusjedstvo počinje tamo gdje prestaje kult zločinaca. Suverenistička Hrvatska ne trguje dostojanstvom za jeftine aplauze iz Bruxellesa.

Što država mora napraviti dosljedno

Prvo: dovršiti sudske postupke i provesti ukidanja dozvola bez političkog mekšanja. Drugo: iste standarde primijeniti svugdje — ne samo u Dubrovniku kad tema eksplodira. Treće: javno reći da je veličanje Mladića nespojivo s boravkom u RH. Četvrto: ne dopustiti da Možemo! i SDP pretvore ovu temu u priču o represiji dok žrtve i dalje žive s traumom.

Hrvatska nije deponij tuđe mržnje. Ni Lika nije deponij tuđeg otpada, ni Jadran nije parking za krijumčare, ni Dubrovnik nije pozornica za Mladićeve hvalospjeve. Narodni Reporteri stoje uz policiju i sud dok rade posao: kazna, ukidanje, protjerivanje. Tko voli Mladića, neka ga voli kod kuće — ne na hrvatskom tlu i ne na hrvatskom internetu.

Izvor: narod.hr / HRT; PU dubrovačko-neretvanska; Općinski sud u Dubrovniku.