Vukelić: zbornik „Banija - srpski narod“ u Dvoru u dane Zrína. To nije kultura. To je provokacija

Povjesničarka Vlatka Vukelić na Facebooku je nazvala stvari pravim imenom. Najavljeno predstavljanje zbornika „Banija - srpski narod, istorija, kultura“ u Dvoru, u organizaciji Zavičajnog udruženja Banijaca i Matice srpske, u lokalnoj hrvatskoj javnosti doživljava se kao izravna i nehumana provokacija. Termin se preklapa s danima kada katolici i potomci žrtava s tugom prisjećaju uništenja Zrína i mučkog ubojstva više od 200 stanovnika u rujnu 1943.

Zrin nije folklor za kalendar promocija

Historiografija i arhivi potvrđuju: napad na Zrin 9. i 10. rujna 1943. izvela je 1. brigada Unske operativne grupe NOVJ-a uz Banijske odrede. Formalno su bile partizanske postrojbe pod komunističkim zapovjedništvom. Demografski sastav bio je jasan. Mobilizacija s Banije, Korduna i Pounja značila je golemu većinu lokalnog srpskog stanovništva. U spoju ideologije i lokalnih animoziteta dogodio se zločin bez kazne. Zrin je spaljen i sravnjen. Više od dvjesto civila i branitelja ubijeno je. Poslijeratna komunistička vlast 1946. konfiscirala je imovinu preživjelima i zabranila povratak.

Kad se u te dane u Dvoru najavljuje zbornik koji u naslovu Baniju pretvara u „srpski narod, istoriju, kulturu“, riječ nije o znanstvenoj radoznalosti. Riječ je o poruci. Poruka glasi: naše sjećanje ima prioritet, vaše može pričekati. Empatija prema hrvatskim žrtvama nije opcionalni dodatak. Ona je civilizacijski minimum.

Obrazac koji se ponavlja, ne slučajnost

Vukelić upozorava da preklapanje manifestacija s danima žalosti nije usamljeno. Ustanak 27. srpnja u Srbu poklapa se s komemoracijama za Boričevac i Krnjeušu. Na svaki datum koji komemorira teška stradanja Hrvata u Drugome svjetskom ratu, dio političkih i kulturnih predstavnika srpske zajednice odgovara manifestacijama koje veličaju vlastitu ulogu. Tuđe žrtve se ignoriraju. Nepravde se omalovažavaju. To nije dijalog. To je politički kalendar.

Možemo i dijelovi ljevice voljni su takve geste tretirati kao „kulturnu autonomiju“. Suverenistička linija drugačije čita kartografiju boli. Tko bira datum pokolja za promociju, bira sukob. Tko traži da se kalendar prilagodi, traži osnovni pijetet. To nije mržnja. To je zahtjev da se ne gazi po kostima.

Selektivna povijest nije suživot

„Pravi i dugoročni suživot na području Pounja i Banovine ne može počivati na političkoj ili povijesnoj dominaciji, niti na selektivnom tumačenju povijesti“, napisala je Vukelić. Traži jasno priznanje nanesenih nepravdi, uvažavanje činjenica o naravi i sastavu postrojbi koje su izvršile zločine te iskreno poštovanje prema patnji svih žrtava. Bez toga ostaje samo ritual u kojem jedna strana komemorira, a druga zakazuje konferenciju.

Hrvatska država ima dužnost štititi kulturu sjećanja vlastitog naroda. Ne zato što je netko „osjetljiv“. Zato što je Zrin činjenica, a ne mit. Zato što konfiskacija i zabrana povratka nisu folklor. Zato što potomci imaju pravo očekivati da se u danima žalosti ne održavaju spektakli koji u naslovu brišu hrvatski trag s Banovine.

Što Narodni Reporteri traže

Prekid prakse zakazivanja na datume pokolja. Prilagodbu kalendara kulturnih manifestacija. Izbacivanje provokativnih termina koji pretvaraju Baniju u tuđu ekskluzivu. Suživot počinje kad se prizna što se dogodilo u Zrinu, a ne kad se to prešuti ispod naslova o „istoriji i kulturi“. Tko to neće čuti, ne gradi most. Gradi zid od tuđe boli.