Zagreb: milijuni istom krugu udruga. Domino 423.200 eura, nadzor u sjeni

Zagreb24 i 01Portal.hr donose brojke koje Možemo neće staviti na bilbord. Grad Zagreb 2024. i 2025. sipa milijune istom krugu udruga i umjetničkih organizacija, bez javno vidljivog dubinskog nadzora. Zakon o proračunu traži kontrolu namjene. U praksi, kaže analiza, ostaje administrativno zaprimanje izvješća. Novac teče. Upitnici o učinku šute.

Brojke, ne floskule

Udruga Domino: 235.100 eura (2024.) plus 163.100 (2025.) iz grada, još 25.000 iz države. Ukupno 423.200 eura. Zagreb Film Festival: 381.656 eura u dvije gradske godine. Kontejner: 399.062. Factum: 363.857. Teatar Exit: preko 360.000. Na vrhu i Suncokret s više od pola milijuna, uz napomenu da radi s djecom i prevencijom nasilja, što nije isto što i ideološki aktivizam.

Upravo zato treba razdvojiti socijalni rad od zagovaračkih platformi. Domino, Documenta, Attack i slični oblikuju narative i politike. To nije zabranjeno. Zabranjeno je pretvarati se da javni novac nema cijenu i da nadzor nije obveza. Hulahop, URK Močvara, filmski savezi: popis je dug, obrazac je isti.

Kad se isplate gledaju po godinama, vidi se stabilan odnos, ne jednokratna potpora. To je ekosustav. Ekosustav glasa, lobira i hrani isti politički krug koji odlučuje o novcu.

Tomaševićev model: isti krug, isti tok

Gradonačelnik iz Možemo digira digitalne priče i pressice o vrtićima. Istodobno, analiza kaže da se financiranje dugogodišnih korisnika nastavlja gotovo automatski. Članak 63. Zakona o proračunu nije ukras. Traži kontrolu na licu mjesta, povrat nenamjenskih sredstava, obustavu isplata. Javno dostupnih podataka o broju takvih nadzora nema.

To je obrazac: moralna lekcija za građane, meka ruka za vlastiti ekosustav. Dok se građani guše u otpadu i PM česticama, milijuni idu u krug koji glasuje i lobbya za istu vlast. Softver nije zamjena za red. Bilbord o „građanskoj“ transparentnosti nije zamjena za Excel s kontrolama.

Zelena akcija, nekad Tomaševićeva kuća, danas ga tuži zbog Resnika. Čak i unutar istog svjetonazora puca šav. Građani platili i šav i konac.

Transparentnost ili kazalište

Ako Možemo vjeruje u transparentnost, neka objavi listu terenskih kontrola, povrata i odbijenih zahtjeva. Ako ne objavi, birači imaju pravo zaključiti da je „građanska“ vlast samo drugi naziv za klijentelizam s boljim dizajnom.

Narodni Reporteri ne napadaju kulturu. Napadamo nekontrolirani tok javnog novca u politički koristan krug. Zagreb nije privatni fond. Zagreb je porez građana. Tko uzima milijune, neka pokaže rezultat mjerljivije od hashtaga.

Isti standard vrijedi i za državne linije koje hrane iste adrese. Dvostruko financiranje bez dvostruke kontrole nije mudrost. To je rasipanje.

Posebno je indikativno što analiza razdvaja Suncokret i slične socijalne udruge od aktivističkih platformi. Kritika nije „protiv djece“. Kritika je protiv ideološkog kruga koji živi od grada dok grad živi od poreza. Bez te razlike, rasprava tone u lažnu simetriju.

Sljedeći korak za oporbu i građane: zahtjev za javnim registrom nadzora i povrata. Ako Možemo to odbije, potvrđuje tezu. Ako objavi, konačno radi posao za koji uzima mandat.

U istom gradu građani plaćaju parking, vrećice i komunalne račune dok se stotine tisuća eura godinama prelijevaju istim adresama. To nije „ulaganje u kulturu“ ako nema kontrole. To je politički transfer. Možemo je došlo na vlast s pričom o bandićevskom klijentelizmu. Brojke pitaju je li se samo promijenio dizajn računa.

Zaključak

Milijuni bez nadzora nisu greška u Excelu. To je politika. Možemo je biralo. Biraci neka biraju idući put s brojkama u ruci, ne s floskulama na plakatu.