Hvala Zagrebu nije predaja: Ličani traže kamione, ne HDZ-ove fotke iz Italije – Možemo! i SDP došli radi kamera

Deseci tisuća ljudi u subotu su preplavili Zagreb. Od Tomislavca do Trga bana Jelačića protegla se povorka hrvatskih zastava, transparenta i glasova koji su više od godinu i pol šutnje pretvorili u jednu jasnu poruku: Lika nije europsko smetlište, a Hrvatska nije deponij za tuđi otpad. Građanska inicijativa „Gospić je naš dom“ organizirala je Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku – i narod je odgovorio. Nakon završetka programa stigli su i zahvalni slogani: „HVALA ZAGREB, HVALA HRVATSKA!!! OVO SU LJUDI KOJI SU STALI UZ LJUDE! OVO JE NAROD ZA NAROD! OVO JE DOMOVINA!“

Zahvala nije kapitulacija. Zahvala je dugovanja onima koji su došli, i račun onima koji su dvije i pol godine šutjeli. HDZ mora isporučiti kamione, a ne fotografije iz Italije. Možemo! i SDP došli su radi kamera. Prosvjed mora ostati građanski – bez predaje zelenoj sekti koja Zagreb već godinama guši u vlastitom smeću, a sada bi voljela „preuzeti“ i Liku.

Hvala nije predaja – rok je 20 dana, a 33.000 tona mora nestati

Inicijativa nije došla na Trg da se fotografiše s političarima. Došla je s konkretnim zahtjevima. Prvi: u roku od 20 dana Vlada mora javnosti predstaviti cjelokupni program sanacije s obvezujućim rokovima. Drugi: hitno uklanjanje 33.000 tona zakopanog otpada – u roku od tri mjeseca. Treći: Rakitovac u Plan gospodarenja otpadom, uzorkovanje i dugoročni monitoring tla, vode i zraka s neovisnim stručnjacima. Četvrti: privremena zabrana uvoza otpada – odmah, ne „od sutra“. Peti: utvrđivanje odgovornosti za nečinjenje, ne samo za činjenje.

Vjekoslav Bušić s pozornice nije birao riječi: „Šutjeli ste kao zadnje izdajice dvije i pol godine kad ste saznali što se nalazi u našem tlu. Sram vas bilo.“ Trg je odgovorio skandiranjem „Izdaja“ i „Odlazi, HDZ!“. To nije folklor – to je dijagnoza sustava u kojem se politička iskaznica stavlja ispred struke, a ekomafija ispred djece koja žive pedeset metara od silosa.

Željka Šikić, majka i učiteljica koja živi uz spornu lokaciju, govorila je o braniteljskom bratu koji je dao život za domovinu, a ne za deponij. „Predali ste nas u ruke ekomafiji!“ – rekla je. Takve rečenice ne smiju nestati u vikend-analizama. One su razlog zašto je Zagreb u subotu bio crven-bijeli-plavi, a ne scenografija za stranačke selfieje.

HDZ: kamioni, ne Italija

Dok su deseci tisuća stajali na Jelačićevu trgu, premijer Andrej Plenković objavljivao je slike iz Italije. Simbolika je brutalna: narod hoda zbog otrova u tlu, a šef Vlade hoda po turističkim kadrovima. Ministar Tomo Medved brani „zakonito, sustavno, odgovorno i transparentno“ postupanje i optužuje oporbu za politikanstvo. Građani nisu došli zbog politikanstva – došli su jer je sustav zakazao, jer su inspekcije kasnile, jer je „nema ugroze“ postalo mantra dok su majke umirale od straha za djecu.

Suverenistička poruka je jednostavna: država koja ne može zaštititi vlastitu vodu i tlo nije suverena. Lika je biser i izvor pitke vode – i zato je napad na Liku napad na Hrvatsku. Tko uvozi otpad i zakopava ga u srcu zemlje, radi protiv naroda. Tko šuti dvije i pol godine, suučesnik je. Zato Bušić nije tražio „dijalog o narativima“, nego monitoring, zabranu uvoza i odgovornost. To je jezik države, ne NGO-brošure.

Ako HDZ želi vratiti i djelić povjerenja, mora prestati s PR-om i početi s tonama. Program u 20 dana. 33.000 tona vani u tri mjeseca. Rakitovac u plan. Zabrana uvoza. Imena onih koji su šutjeli. Bez toga „razumijem zabrinutost“ zvuči kao ruganje iza leđa – upravo onako kako su Ličani i opisali ponašanje vlasti.

Možemo! i SDP: kamere da, Lika ne

Na Trgu su se pojavili i Tomislav Tomašević, Ivana Kekin, Dušica Radojčić (Možemo!) i Siniša Hajdaš Dončić (SDP). Radojčić je odmah pretvorila građanski hod u stranačku optužnicu: „Odgovorni su HDZ i premijer.“ Hajdaš Dončić uspoređivao je Plenkovića s Vučićem. Klasični manevr: doći, snimiti, proglasiti se vlasnikom bijesa, pa se vratiti u fotelje iz kojih se Zagreb godinama guši u Jakuševcu i lošem gospodarenju otpadom.

Organizatori su unaprijed rekli: mikrofon ne ide političarima. To nije slučajnost. Ličani znaju da ljevica voli „ekološke“ parade dok istodobno Zagrebom upravlja Možemo! – stranka koja nije očistila vlastiti grad, a sada bi moralizirala o Lici. Zelena akcija s pozornice govorila je o „otpadnoj mafiji“; u redu. Ali isto tako valja reći: zelena sekta često koristi ekološku katastrofu kao trampolinu za ideološki projekt – otvorene granice, slabiju državu, više nadzora nad „krivim“ Hrvatima, manje odgovornosti za vlastite komunalne promašaje.

Prosvjedni slogani „Izdaja“ i „Odlazi HDZ“ nisu poziv da se vlast preda onima koji Zagreb pretvaraju u laboratorij ideoloških eksperimenata. Oni su poziv da HDZ prestane biti partija šutnje i postane partija čišćenja. Predaja Like Možemo!/SDP-u bio bi dvostruki poraz: i ekološki, i nacionalni.

Prosvjed mora ostati narodni – ne stranački plijen

Snaga subote bila je u zastavama, u bakljama kojima su Ličani krenuli iz Gospića, u pjesmi „Tvoja zemlja“, u poruci „Ljudi za ljude“. Bila je u tome što su organizatori odbili da ih se uvalja u „ljevičarski“ ili „desničarski“ kostim. Hrvatska je hodala za Hrvatsku. Tko to ne razumije, ne razumije ni Domovinski rat ni današnju obranu tla i vode.

Thompson nije fizički bio na Trgu, ali kultura koju nosi – ponos, domovina, otpor – bila je u zraku svakog transparenta tipa „Lika se voli, a ne izdaje“ i „Ova bojna čuva Liku“. Domoljubni narod nije došao da ga netko poučava o „europskim vrijednostima“ dok mu se u krš zakopava tuđi otpad. Došao je da kaže: dosta. I da zahtijeva državu koja štiti svoje, a ne koja uvozi problem.

Zato je zahvala Zagrebu i Hrvatskoj samo prvi čin. Drugi čin počinje u ponedjeljak: brojanje dana do programa sanacije, brojanje tona koje moraju nestati, brojanje imena odgovornih. Ako Vlada pokuša ovo „prekriti“ do sredine listopada i proglasiti pobjedu, narod ima pravo vratiti se – jer Bušić je već rekao: „Nema predaje. Nećemo odustati.“

Što slijedi: pritisak bez predaje zelenima

Narodni Reporteri poručuju jasno: podržavamo Ličane, tražimo zabranu uvoza otpada, tražimo odgovornost. Ne podržavamo da se građanski bijes pretvori u kampanju Možemo! i SDP-a. Ne podržavamo da se HDZ izvuče fotkama iz inozemstva. Suverenost počinje kod kuće – u Gospiću, na Rakitovcu, u svakoj crnoj točki koju treba uvrstiti u plan i sanirati s rokovima, ne s pressicama.

Hvala Zagrebu. Hvala Hrvatskoj. Sada – kamioni. Program. Monitoring. Zabrana uvoza. Imena. Sve ostalo je buka za televiziju. A Lika zaslužuje više od buke: zaslužuje čistu zemlju i državu koja se ne ruguje svom narodu iza leđa.